Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.
Članak 37.
Svjetovni vrhovni autoritet
„Autoritet civilnog suda obuhvaća sve ljude, kako svećenstvo tako i laike, u svim svjetovnim stvarima; ali nema nikakva autoriteta nad isključivo duhovnim stvarima. Smatramo da je dužnost svakoga tko ispovijeda vjeru u Evanđelje biti poslušan civilnim vlastima koje su postavljene redovitim i pravovaljanim putem.“
(Originalni članak iz 1571. (The Book of Common Prayer 1662.) glasi: „Kraljevsko Visočanstvo ima vrhovnu moć u svojem kraljevstvu Engleske i u svojim drugim Kolonijama, njegova je vrhovna vlast nad svim imanjima njegova kraljevstva, bilo da su crkvena ili civilna, i u svim stvarima koje se tiču svega ovoga ranije spomenutoga, i nije i niti bi trebao biti podložan bilo kakvom stranom sudu. Iako Kraljevskom Visočanstvu dajemo vrhovnu vlast, a čiji Naslovi, čujemo, vrijeđaju neke klevetnike; ali ne dozvoljavamo našim prinčevima udjeljivanje Božje Riječi niti Sakramenta, o čemu jasno govori i Nalog koji je nedavno donijela Kraljica Elizabeta; jedino pravo, za koje smatramo da je oduvijek i sam Bog u Svetome Pismu davao pobožnim prinčevima, jest vlast nad imanjima i službenicima koje im je Bog predao na brigu, bilo crkvenim ili civilnim, i da mačem obuzdava tvrdoglave zločince.) Biskup Rima nema sudske nadležnosti u Kraljevstvu Engleske. Prema zakonima Kraljevstva kršćani mogu biti osuđeni na smrtnu kaznu zbog zločina i teških prijestupa. Kršćanima je dopušteno nositi oružje i voditi ratove na zapovijed svjetovnog autoriteta.“
Nadbiskup Thomas Cranmer je na svom ispitivanju u Oxfordu 1555. Izjavio da je „svaki kralj vrhovni poglavar u svojem vlastitom području vladavine… Neron je bio poglavar Crkve s obzirom na svjetovnu vremenitost ljudskih tijela, od kojih se Crkva i sastoji… a turski poglavar je, također, poglavar Crkve u Turskoj.“ (citat biskupa Gibsona, 769-770 stranica) To ne znači ništa drugo nego shvatiti kako je Crkva u svijetu duhovno kraljevstvo koje mora postojati i djelovati pod uvjetima građanskog života i poretka. Njezine pristaše moraju, stoga, biti podložni autoritetu i zakonu države ako žele uživati građanska prava i povlastice te ispuniti svoje božansko poslanje. To nije ništa drugo nego ono što je sveti Pavao naložio građanima Rima u svojoj poslanici Rimljanima u 13. poglavlju, na čiji rječnik ovaj Članak jasno i aludira.
Članak nadalje potvrđuje kako je papinsko preuzimanje ovlasti nadležnih sudaca ozbiljno kršenje načela građanske vlasti. Niti jedan biskup u vrijeme apostola nije polagao pravo vrhovne vlasti nad građanskom sudbenom vlašću. I stoga je engleskim reformatorima bilo potpuno jasno da niti biskup Rima ne može pravovaljano zahtijevati tako što nad vladarom Engleske, a niti nad bilo kojim drugim državnim vladarom.
Slično tome, isti božanski autoritet koji je ustanovio legitimitet i vlast nadležnog sudstva može (a i jest) predati u ruke državne vlasti silu mača, odobravajući joj uporabu takve sile, obzirom na pravo izvršenja smrtne kazne te prava da uključi građanstvo u vojnu službu i u ratne svrhe.
Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches
Prijevod s engleskog: Danijel Milas
Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link.
Tekst 39 članaka vjere
Prethodni članci: 39 članaka vjere
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.