Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.
Komentar na ostale članke vidi ovdje
ČLANAK 39.
O zaklinjanju kršćana
„Kao što ispovijedamo da je nepotrebno i lakoumno zaklinjanje kršćanima zabranjeno od Gospodina našega Isusa Krista i apostola njegovog Jakova, tako po kršćanskoj vjeri ne držimo zabranjenim na zapovijed vrhovnog autoriteta zaklinjati se u pitanjima vjere i ljubavi, ako je zaklinjanje prema nauku proroka sveto, pravo i neprijetvorno.“
Anabaptisti su svojom grubom doslovnošću i pogrešnim postupanjem prema Svetom Pismu uzrokovali brojne probleme Reformiranoj crkvi Engleske, čak tamo gdje problemi i ne postoje. Tako je i s pitanjem kojim se ovdje bavimo: o davanju prisege pred civilnim sudom. Tekstovi koji su uzeti izvan konteksta i prisilno navođeni iz Propovijedi na gori (Matej 5:33-37) ili iz Jakovljeve poslanice (5:22) nemaju nikakve osnove naspram onoga što ispravno čitanje cjelokupnog tijela (korpusa) biblijske objave čini jasnim: da nema zabrane protiv iskrenih zakletvi koje su pravovaljano uzete.
U prilog ovoj tvrdnji Članak navodi „nauk proroka“. Da se ovdje aludira na Jeremija 4:2 jasno dolazi do izražaja kada se uzme u obzir sedma homilija iz Prve Knjige homilija, gdje se navedeni biblijski redak citira i objašnjava: „…Ako se zakuneš: „Živoga mi Jahve!“ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.“
Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches
Prijevod s engleskog: Danijel Milas
Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link.
Naslovna fotografija: desiringgod.org