HOMOSEKSUALNOST U SVJETLU BOŽJE RIJEČI

U posljednje vrijeme sve se više govori o homoseksualnosti kao prirodnom i prihvatljivom seksualnom ponašanju. Aktivisti koji se zalažu za prava homoseksualaca sve su agresivniji u nametanju svojih stavova koristeći u tome smislu svoje položaje u politici, medijima i sl. Naravno, postavlja se pitanje koliko je iskrenosti u tome zalaganju, a koliko pragmatizma (odnosno koliko koristi imaju od toga) i oportunizma (odgovara im to u određenom trenutku).

Kroz predmet Zdravstveni odgoj koji se jedno kratko vrijeme izvodio u našim školama, također se predstavljalo homoseksualnost kao prihvatljivo seksualno ponašanje. Homoseksualci i oni koji ih podržavaju bore se i za pravo na brak između dva muškaraca ili dvije žene.

Homoseksualci kao i oni koji se zalažu za prava homoseksualaca, nerijetko osuđuju kršćane za netoleranciju, mržnju, isključivost.. pa im se čak spočitava da ne poštuju Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjem („Ljubi bližnjega svoga…“). Stječe se mučan dojam da o ovoj temi svi smiju govoriti osim vjernika. Pod takvim pritiskom javnosti pojedini se kršćani, pa i navjestitelji Božje riječi plaše govoriti o ovoj temi u svjetlu Biblije. No, poruka koju kršćani i o ovoj temi imaju reći jest poruka ljubavi.

Ne možemo govoriti o zapovjedi „Ljubi bližnjega svoga“ bez konteksta, odnosno bez prethodne zapovijedi koja nam govori o ljubavi prema Bogu.

„Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Mt 22, 37-38).

ŠTO BIBLIJA KAŽE O HOMOSEKSUALNOM PONAŠANJU?

a) Prva, najveća zapovijed jest zapovijed ljubavi prema Bogu. Ljubav prema Bogu između ostalog potvrđujemo i poslušnušću prema Njegovoj riječi. Zato je nama kršćanima veoma bitno znati što Bog govori i homoseksualnom ponašanju.

Biblija samo na na nekoliko mjesta spominje homoseksualne aktivnosti i to uvijek u negativnom kontekstu.

Stari zavjet:

Lev 18, 22; 20, 13 – Seksualni čin dva muškarca Biblija naziva grozotom odnosno odvratnim činom.

Post 19,5 – Homoseksualizam stanovnika Sodome bio je jedan od razloga zašto je Bog uništio Sodomu.

Suci 19, 23 – Želja žitelja Gibee opisana je kao odvratna.

Jasno je temeljem ovih biblijskih izvješća da je sukladno starozavjetnoj Božjoj objavi homoseksualni čin grijeh.

Novi Zavjet:

Rimljanima 1, 26-27 – Sramotne strasti, protunaravno općenje, zabluda

1 Korinćanima 6, 9-10 – Oni koji prakticiraju homoseksualnost neće baštiniti Kraljevstva Božjega.

1 Timoteju 1, 9 – prakticiranje homoseksualizma je na listi „bezbožnika i grješnika“

I temeljem ovih novozavjetnih izvješća također je jasno da je prakticiranje homoseksualizma grijeh.

ŠTO JE GRIJEH?

Grijeh je pobuna protiv Boga, nevjera, bezakonje (prekršaj vječnoga zakona kojega nam je Bog objavio kao prirodni odnosno moralni zakon). (Hammond, str. 95).

„Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost; definiran je kao ‘riječ, čin ili želja protiv vječnog zakona’„. (Katekizam katoličke crkve).

Ono što treba zapaziti jest da Biblija ne osuđuje homoseksualne sklonosti, homoseksualne kušnje i osjećaje. Kušnja nije grijeh. Isus je bio kušan kao i mi ali nije sagriješio (Heb 4,15). Biblija osuđuje homoseksualna djela.

Dakle, nedvojbeno je da je sukladno biblijskoj objavi, homoseksualni čin grijeh. Ja nisam lječnik, genetičar, biolog… i s toga ne mogu govoriti iz toga aspekta o homoseksualnosti. Ne ulazim u to je li homoseksualizam bolest ili nije, jeli netko kao takav rođen ili nije. O tome postoje oprječna mišljenja i različite studije. Ja se ograničavam na biblijsku objavu koja je nedvosmislena u osudi homoseksualnog čina kao grješnog djela.

LJUBAV PREMA BLIŽNJEM

Naša ljubav prema bližnjem proizlazi iz naše ljubavi prema Bogu. Božja ljubav spram čovjeka i nas treba nadahnjivati da ljubimo bližnje (Isus ide i dalje te nam nalaže da ljubimo i neprijatelje). Isus posebno naglašava svoju ljubav prema grješnicima. On prihvaća grješnika i umire za njega. Stoga smo i mi dužni ljubiti i prihvatiti sve ljude kao jedinstvena Božja stvorenja i poštivati dostojanstvo ljudske osobe u svakomu. Pozvani smo ljubiti a ne odbaciti grješnika jer smo i sami grješnici (ljubi bližnjega kao samoga sebe). No, kao kršćani ne želimo da grijeh vlada nama i trudimo se ispuniti Božju volju. Pozvani smo osuditi i svoj vlastiti grijeh, pokajati se za svoj vlastiti grijeh, te na isti način se odnositi i prema grijehu bližnjega. Svako toleriranje vlastitoga grijeha i ostajanje u njemu ima za posljedicu vječnu osudu. Pa kao što ne želimo da vječnost provedemo odvojeni od Boga, to isto ne smijemo željeti niti našem bližnjem. Stoga se prava ljubav prema bližnjem očituje u navještanju a ne prikrivanju ili iskrivljivanju istine.

Kada je riječ o grijehu prakticiranja homoseksualnosti, već smo kazali kako Božja riječ navodi da takvi neće baštiniti kraljevstva Božjega. Našom kršćanskom terminologijom rečeno, takvi neće biti spašeni. Dakako, Biblija jasno govori da spasenje ne ovisi o našim djelima, no djela su jasan pokazatelj jesmo li spašeni ili ne. Ustrajnost u grješnim djelima (život u grijehu) jasno govori da smo odvojeni od Boga. A ako živimo odvojeno od Boga ovdje, na zemlji, ne možemo živjeti s Bogom u vječnosti. Božja riječ ne upozorava samo one koji taj grijeh čine već i one koji „odobravaju onima koji to čine“ (Rimljanima 1,32). U tome smislu kršćani moraju imati na umu da nekakvom nazovi ljubavlju i tolerancijom prema homoseksualnom činu zapravo udaljuju od Boga one koji prakticiraju taj grijeh, a s druge strane i sami se stavljaju u poziciju neposlušnosti prema Božjoj riječi. Nažalost i pojedine crkve vjenčavaju odnosno blagoslivljaju homoseksualne parove te zaređuju homoseksualce za svećenike. Ovakva je praksa u suprotnosti s biblijskim učenjem.

Božja riječ nas poziva ljubiti i prihvatiti i homoseksualce. Rekao sam da nas ljubav Božja treba nadahnjivati. Isus ljubi, odnosno voli grješnike pa tako i homoseksualce. Stoga je za svaku osudu kada netko, pozivajući se na Boga, vrijeđa i omalovažava homoseksualce, nazivajući ih različitim pogrdnim imenima, zagovara ili izaziva nasilje prema njima i sl. Nasilje prema bilo komu ne može se opravdati Isusovim naukom.

Svima nam je dobro poznata zgoda kada su doveli ženu preljubnicu pred Isusa s namjerom da je kamenuju. Na njihovu provokaciju Isus odgovara: „Ako je među vama netko bez grijeha, neka prvi baci kamen“ (Iv 8,7). Isus je bio jedina osoba u poziciji da baci kamen na ovu ženu, no on to nije učinio. On je prema ovoj ženi iskazao veliku ljubav i suosjećanje. No, on joj je također rekao: „Idi sada, i ne griješi više“ (Iv 8,7). Pozvani smo nasljedovati Krista što znači bezuvjetno ljubiti i prihvaćati druge ljude.

LJUBITI ZNAČI GOVORITI ISTINU

Istovremeno, grijeh moramo imenovati grijehom i ne smijemo ga ublažavati. Ovo je veoma važno shvatiti, jer se danas prema homoseksualcima ljudi ophode na dva oprečna načina. S jedne strane postoji vrlo agresivan način osude homoseksualaca koji nerijetko poziva i na fizičko obračunavanje pa i na likvidaciju takvih osoba (na žalost, povijest nam svjedoči da su homoseksualci bili proganjani pa i istrebljivani). S druge strane postoje oni koji čak i u ime tzv. ljubavi prema bližnjem ublažavaju grijeh homoseksualnosti tvrdeći da u tome nema ništa loše. I jedan i drugi pristup nije kršćanski pristup.

Naša ljubav prema homoseksualcima zapravo znači upoznati ih s Kristom koji može radikalno promijeniti i njihov život. John Stott je napisao:

„U samome je srcu svakoga homoseksualca duboka praznina, ljudska glad za uzajamnom ljubavlju, traganje za identitetom i žudnja za cjelovitošću. Ako ih homoseksualci ne mogu naći u „obitelji crkve“, onda nemamo pravo rabiti taj izraz“.

Crkva dakle mora biti zajednica u kojoj će se homoseksualci osjećati prihvaćeni, u kojoj će moći naći osobu s kojom mogu razgovarati i moliti.

Kroz priču o Milosrdnom Samaritancu, Isus je dao pouku što doista znači ljubav prema bližnjem. Milosrdni Samaritanac nije ostavio ranjenog čovjeka da leži takav pored puta. Nije mu rekao: ok, toleriram te u tvome stanju, ti imaš pravo biti takav, ostani u tome stanju, ja to podržavam… Ne, Milosrdni Samarjanin je ranjenome čovjeku povio rane, odveo ga na sigurno mjesto, platio za njegov oporavak. Milosrdni Samaritanac je učinio sve da dođe do promjene njegova ranjenoga stanja.

Zašto s biblijskog stajališta zajednicu dva muškaraca ili pak dvije žene ne možemo nazvati brakom?

ZAŠTO, S BIBLIJSKOG STAJALIŠTA, HOMOSEKSUALNA ZAJEDNICA NE MOŽE BITI BRAK?

Recimo također zašto se s biblijskog stajališta homoseksualna zajednica ne može nazvati bračnom zajednicom. Na početku želim naglasiti različite poglede na brak. Za nekoga je brak pravi posao, pravni ugovor (iz zahtijeva homoseksualaca jasno je da oni na brak uglavnom tako razumiju). Za nas kršćane, brak je mnogo više: brak je božanska institucija, od Boga blagoslovljena, i Bogom posvećena, dakle sveta zajednica.

1. Matej 19, 4-6

Isus govori o poretku stvaranja. Bog je stvorio čovjeka i ustvrdio: nije dobro da čovjek bude sam (Post 2, 18). Bog stvara ženu. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz ženu svoju, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24). Naša tijela nisu stvorena za homoseksualne odnose. Homoseksualni partneri ne mogu činiti jedno tijelo na način kako nam o tomu govori Božja riječ. Seksualnost je Božja ideja i Božji dar čovjeku a on je daje prilikom stvaranja muškarcu i ženi kao komplementarnim osobama (dakle osobama koje se međusobno nadopunjuju). Post 1, 27-28 nam govori slijedeće: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite se i napunite zemlju…“ Bog je blagoslovio zajednicu muškarca i žene i darovao im seksualnost. Dar seksualnosti je povezan i s potomstvom odnosno rađanjem djece, i jasno je da je u tome smislu samo zajednica muškarca i žene moguća kao bračna zajednica. Svaki drugi oblik seksualnosti jest zastranjenje od Božje volje. Govoreći o obiteljskim odnosima, apostol Pavao u Efežanima poslanici govori isključivo o zajednici muškarca i žene (Ežežanima 5, 22-32).

2. Rimljanima 1, 26-27; Hebrejima 13, 4

Već smo naveli što Božja riječ u Rimljanima poslanici 1, 26-27 govori i homoseksualnim odnosima. Radi se o grijehu koji je na istoj listi s bludnicima i preljubnicima. Hebrejima poslanica 13, 4 poziva nas da ženidba „bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog“. U kontekstu ovoga biblijskoga retka, isključen je homoseksualni brak kao biblijski brak odnosno kao božanska institucija. Zakonodavac može donijeti zakon po kojem se homoseksualci mogu vjenčati i to nazvati bračnom zajednicom, no takav „brak“ može biti samo pravni odnos, pravni ugovor, no nikako božanska institucija. Posebno je ovo važno naglasiti onima koji se zalažu za crkveni brak homoseksualnih osoba. Crkva blagoslovlja brak kao svetu zajednicu. No, Crkva ne smije uzeti sebi pravo blagoslivljati i zvati svetim ono što Biblija naziva sramotnim strastima, protunaravnim općenjem, zabludom i sl.

DOBRA VIJEST 

Apostol Pavao u 1 Korinćanima 6, 11 nakon što upozorava da oni koji prakticiraju homoseksualizam neće baštiniti Kraljevstva Božjega, kaže i slijedeće:

„Vi ste nekoć bili takvi. Ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga“.

Jasno je da su među korintskim kršćanima bili i bivši prakticirajući homoseksualci. No, Bog je učinio čudo promjene u njihovom životu te se o prakticiranju njihova grijeha govori u prošlome vremenu.

Rekao sam ranije da ne znam rađaju li se pojedini ljudi kao homoseksualci ili ne. O tome ima različitih mišljenja. Jedni tvrde da se homoseksualci rađaju kao takvi, dok drugi smatraju da je homoseksualnost uzrokovana raznim čimbenicima: nedostatak ljubavi i podrške od istospolnoga roditelja, dominantne, stroge ili pretjerano zaštitiničke i posesivne majke, slabog, neučinkovitog ili odbijajućeg oca, incest, seksualno zlostavljanje i sl.

Ono što znam jest da smo svi grješni rođeni, s različitim sklonostima, no Bog je moćan naše sklonosti promijeniti nadnaravnom moći Duha Svetoga. Bog voli homoseksualce i Njegova je želja da i oni budu spašeni, oprani, posvećeni, opravdani.

Ja vjerujem da homoseksualna osoba koja dođe Kristu, koja primi Krista kao svoga Spasitelja, može doživjeti promjenu. Naša je nada utemeljena na Kristovom križu. Isus je na križu ponio naše grijehe, pa tako i grijeh homoseksualizma. Imamo brojna svjedočanstva bivših homoseksualaca koji su, nakon obraćenja doživjeli promjenu te kao heteroseksualci zasnovali obitelj. Njihov nam primjer svjedoči da su promjene moguće.

Sukladno Božjoj riječi, seksualna aktivnost je rezervirana za bračnu zajednicu muškarca i žene. Seksualna aktivnost izvan te zajednice jest grijeh. Bog očekuje od nas, bilo da smo heteroseksualci bilo da imamo homoseksualne sklonosti, da se suzdržavamo od seksualnih aktivnosti koje su u suprotnosti s voljom Božjom. Apostol Pavao nas uvjerava da u Kristu Isusu možemo biti pobjednici nad svakom kušnjom (Rim 8,37).

Nedavno mi je jedna osoba rekla: tko osuđuje ljubav, griješi. Mogli smo čuti ovih dana i izjave poput „ljubav je ljubav“. Ljubav je doista uzvišeno osjećanje pa ju ne treba banalizirati. Grčki nam jezik daje najmanje tri termina za ljubav: eros, fileo i agape. Kada govorimo o eros ljubavi, činjenica je da netko čini i preljub iz ljubavi. No to ne znači da je takva ljubav prihvatljiva. Može li ljubav potaknuti poligamiju? Možda neka žena voli dva muškarca, ili muškarac dvije žene? Je li i tada ljubav, ljubav? Stariji muškarac se može zaljubiti u djevojčicu? Može se i mala djevojčica zaljubiti u starijeg, zrelog muškarca. Je li i to ljubav koju trebamo odobravati? Koliko je potrebno da se traži legalizacija pedofilije? Imamo primjere zaljubljivanja brata i sestre. Pa sve do ekstremnih primjera zaljubljivanja u životinje. Nije svaka ljubav ona koja se treba prakticirati. Određene „ljubavi“ i te kako trebamo držati pod kontrolom.

I na kraju ću završiti razmišljam nad jednim transparentom kojega smo također imali prilike vidjeti nedavno na jednom protestu homoseksualnih aktivista: I Isus je imao dva Oca. Točno je, Isus je kao utjelovljeni Sin Božji imao nebeskoga Oca, no Bog je htio da Isus raste u obitelji koju je činila zajednica muškarca i žene. Isus je imao majku kao što ju svaka osoba pa tako i homoseksualna osoba ima. Bez oca i majke nema rađanja, tako je Bog uredio.

No da, Isus je imao nebeskoga Oca. Došao je k nama, spustio se u ovu suznu dolinu, nama opterećenima različitim grijesima, umornima pod njihovim teretom da nas dovede k Ocu. Došao je k nama kako bi Njegov Otac mogao biti i naš Otac. Ja iskreno želim i molim da svaka osoba, pa tako i homoseksualna osoba ima Isusovog nebeskog Oca za Oca.

Biskup Jasmin Milić  (Propovijed održana 9.06.2013. u Tordincima)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s