Peto blaženstvo glasi „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe“ (Matej 5, 7).
Vjerujem da ste u svome životu prolazili iskustva nepravde određenih osoba prema vama. Posebno zna zaboljeti kada nam drugi, umjesto da nam barem zahvalnošću i ljubavlju uzvrate na našu dobrotu, ljubav, pomoć, postanu naši neprijatelji. Ljuti nas nepravda, ljuti nas ljudska zloća koja zaboravi dobro koje im je učinjeno. No, možda smo i sami nekada takvi, možda smo mi prema nekome, tko nam je pomogao u životu bili i sami nepravedni, ili ne daj Bože da smo se ponijeli čak i neprijateljski prema njima.
Jedna židovska mudrost kaže: „Čuvaj se onoga kome si pomogao“. I nažalost, to zna biti bolna istina.
Mi se kao kršćani vrlo rado pozivamo na Božju ljubav, Božju dobrotu, Božje praštanje, Božju pravednost, Božje milosrđe. Volimo milosrdnog Gospodina, jer znamo da se samo u Njegovo milosrđe možemo pouzdati. Ako bi nas Bog sudio po djelima, nitko ne bi opstao. No, Gospodin je milosrdan. Naše je bogoslužje stoga prožeto molitvama u kojima prizivamo milosrdnoga Boga. Tako, npr. prije nego pristupamo Stolu Gospodnjem molimo: „Tvome se stolu ne usudimo pristupiti, uzdajući se u svoju pravednost nego u tvoju mnogostruku i veliku milost. Nismo dostojni ni mrvica ispod stola tvojega, no ti si nam Gospodine uvijek milostiv…“
Kada govorimo o Bogu milosrdnomu, govorimo Bogu koji je pun roditeljske nježnosti, ljubavi, samilostu, suosjećanja prema nama. Govorimo o odnosu vjernosti Boga prema nama ljudima. O Bogu koji ima milo srce za nas. Božje milosrđe nije nekakav odnos moćnika prema jadniku već odnos Oca prema svome djetetu. Milosrđe koje promovira vlastitu silu i drži u pokornosti drugoga nije milosrđe već opasna manipulacija.
Kao što nas žalosti nepravda drugih prema nama, tako i Boga žalosti kada od Boga tražimo ljubav, praštanje milosrđe a drugima to nismo spremni pružiti. Ako smo doista iskusili Božju ljubav, ljubit ćemo, ako smo iskusili praštanje, praštat ćemo, ako smo iskusili milosrđe, bit ćemo milosrdni. Ako nam ove osobine nedostaju, pitanje je koliko je naše kršćansko iskustvo stvarno.
A na koji način mi pokazujemo milosrđe drugima? Najpoznatiji primjer koji nam Isus donosi jest priča o „Milosrdnom Samarijancu“. Samarijanac je pokazao „dobro, milo srce“. Bio je iskreno pun suosjećanja za patnju koju je ranjeni proživio te je sve učinio da mu olakša patnju i da dođe do njegovog oporavka To nije bila religijska dužnost niti čin moćnika nad slabim već stav iskrenog srca, srca koje ljubi.
Odnos prema drugome je pokazatelj naše zahvalnosti Bogu ali i pokazatelj obnavljajuće slike Božje u nama.
Nanovorođenje i posvećenje jest proces u kojem postajemo kristoliki. Prepoznaju li drugi u nama i po nama Krista?
Neka Nam Bog pomogne da se Božje milosrđe očituje po nama svima onima koji trebaju Njegovo milosrđe. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
TKO SU SIROMASI DUHOM? – Razmatranje Blaženstava
ZAŠTO SU OŽALOŠĆENI BLAŽENI? – Razmatranje Blaženstava
TKO SU KROTKI? – Razmatranje Blaženstava
TKO SU GLADNI I ŽEDNI PRAVEDNOSTI? – Razmatranje Blaženstava