Ovako govori Gospodin koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše: »Ne spominjite se onog što je bilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi da napojim svoj narod, izabranika svoga. I narod koji sam sebi sazdao moju će navješćivati hvalu! Izaija 43,16-21

Knjiga proroka Izaije često se naziva i evanđeljem po Izaiji. Ova proročka knjiga upućuje na dolazećeg Mesiju,  navodeći čak i neke detalje njegovog rođenja, života i smrti. Isto tako ona govori o milosrdnom Bogu, punom ljubavi koji oprašta pokajnicima grijehe, koji ljubi čovjeka, koji nas štiti, imenom poznaje, koji je naša utjeha i naša sigurnost. Dakle, otkriva nam Boga koji nam se kao takav u Kristu očitovao.

U današnjem prvom čitanju iz knjige proroka Izaije, predstavlja nam se suvereni Bog, Bog stvoritelj, Bog pobjednik, Bog pravedni i Bog sudac. No,  on je onaj koji čini i „novo stvorenje“  prvenstveno u čovjeku. Čovjek, kome je oprošteno ne treba se više obazirati na ono što je bilo i prošlo, jer je pred njim novi život, on je novo stvorenje, ima novu budućnost.  Bog sebi izabire narod kako bi mu kazivao hvalu. A imamo i zašto hvaliti Gospodina: on je onaj koji nam daje oprost, koji nas spašava i koji nam daje novi život.  O jednom takvom čudu govori nam današnje evanđelje.

U ono vrijeme Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše stadoše odlaziti jedan za drugim počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ Ivan  8,1-11

OSOBNA MOLITVA I ZAJEDNIŠTVO U HRAMU

Prije nego razmotrimo središnji dio biblijskog ulomka, zadržimo se malo na činjenici da je Isus proveo noć na Maslinskoj gori i da je u zoru došao u hram.  Na temelju drugih svetopisamskih mjesta, jasno nam što je tamo radio. Molio se. Imao sam tu privilegiju da posjetim Maslinsku goru. S nje se pregledno vidi Jeruzalem.  Vidio se i ulaz u hram čiji ostaci i danas postoje.  Kristova je molitva bila usmjerena na ovaj sveti grad i na njegove stanovnike. Rezultat Kristove molitve je zapravo zapanjujući. Odatle se radosna vijest proširila po cijelome svijetu pa i do nas. No, Isus je, pored svoje privatne molitve, redovito posjećivao i hram, a kad je bio udaljen od hrama redovito je odlazio u sinagogu.

Ovo je veoma važna lekcija za one koji danas tvrde da je dovoljno moliti se privatno i da je crkva nepotrebna. Ako je Isusu bila potrebna molitva, potrebna je i nama. Ako je Isus redovito odlazio u Dom Božji, dužni smo ga u tome nasljedovati. U suprotnom, naš primjer ne potvrđuje da smo doista i kršćani – sljedbenici Krista.

Vidi i: Je li crkva kao mjesto okupljanja kršćanske zajednice obična građevina?

PROVOKATORI U IME VJERE

Isus je često bio provociran od „boraca za vjeru“. Farizeji, književnici i ostali dolazili su slušati njegove propovijedi ne bi li čuli neku njegovu izjavu ili vidjeli neko njegovo djelo za koje bi ga optužili. Vjerojatno da su imali mobitele bile bi im spremne kamere kako bi snimili nešto što bi ga kompromitiralo, te bi to postavili na YouTube, Facebook ili druge mreže.  To bi donijelo lavinu komentara, klikova i reakcija a Isus bi, po njihovom uvjerenju završio svoju karijeru.

RELIGIOZNI POLICAJCI

Ovi provokatori, pismoznanci i farizeji su sebi uzeli za pravo još jednu ulogu, ulogu religiozne, duhovne policije.

Farizeji i pismoznanci uhitili su i priveli ženu pred Isusa. Prije toga su morali raditi neke izvide, pratiti je i uhvatiti je na djelu. Oni Kristu kažu da  je ova žena „zatečena u samom preljubu“ dakle u samom činu preljuba.  Zakon Mojsijev je jasan. Preljubnica se mora kamenovati (iako on više nije bio na snazi kao građanski zakon i Rimljani su se tome protivili), pa je sad Isus na kušnji: hoće li se pokoriti vjerskom zakonu i time kršiti građanski zakon ili pak građanskom zakonu i time sebe prokazati kao nevjernika.

Okolnosti koje nam se ovdje navode zapravo govore o tome da je ovoj ženi priređena klopka.  Ako je uhvaćena u samom činu preljuba, znači da su pismoznanci i farizeji znali kada, gdje i s kim će ona učiniti preljub. Također je Mojsijev zakon predviđao da se kazne preljubnici, dakle i muškarac i žena (Lev 20,10; Pnz 22, 22-24) a u ovome slučaju je pred Isusa dovedena samo žena. Muškarac je vjerojatno radio za ove tužitelje  i omogućeno mu je ili da pobjegne ili čak da bude zajedno s onima koji su doveli ženu pred Isusa.

Farizeji i pismoznanci koji su navodno pazili da izvrše svako slovo Zakona, u ovome slučaju selektivno pristupaju Božjoj riječi. Tako žele ostvariti i opravdali svoj cilj. To se nažalost i danas čini. Postave se određeni ciljevi, donesu neki teološki zaključci koji su suprotni od cjelovite objave Božje riječi. Kako bi se isti opravdali, selektivno se pristupa Bibliji. Izvlače se pojedini redci izvan konteksta i na njima se gradi određeni teološki, moralni ili drugi zaključak. No, pošten i jedini valjan pristup Bibliji jest da se njen nauk prihvaća i izvršava u cijelosti. Čak i kad se očituje naša slabost u potpunom izvršavanju Božje riječi, ona nam ne smije biti izgovor ili argument za pravdanje našeg neuspjeha.

JAVNO SRAMOĆENJE

U našem kaznenom zakonu postoji kazneno djelo javnog sramoćenja.  Uvijek je dakako bilo onih koji su uživali u javnom sramoćenju drugih, no danas kada svatko putem interneta može izvrgnuti ruglu druge osobe, to je poprimilo razmjere epidemije.

Farizeji i pismoznanci su ovu ženu htjeli javno osramotiti. Znali su oni da je ne smiju kamenovati jer bi zbog toga odgovarali pred Rimskim vlastima, no njima je, osim da Isusa provociraju bio cilj i da javno osramote ovu grješnicu. Zašto su imali nju baš na “piku” ne znamo.  No, sigurno nije slučajno odabrana između drugih grešnica.

I danas provokatori, religiozni policajci i oni koji umišljaju da su na višem duhovnom nivou od drugih bave se javnim sramoćenjem drugih. To su oni kojima je najveći životni uspjeh da druge izvrgnu ruglu. A to je miljama daleko od onoga što je Isus činio spram grješnika.

ISUS PIŠE PO TLU

Nakon što je čuo optužbe, Isus se saginje i piše po tlu. Prema ovoj ženi ne želi nastupiti kao sudac. Kod izricanja presude i u ono vrijeme a i danas, stoji. Ne, on će se svojim saginjanjem spuštanjem prema ženi poistovjetiti s njom. Saginje se i piše po tlu.

Ovaj Isusov čin je uvijek pobuđivao pitanje što je to Isus pisao po prašini. Je li pisao poruku farizejima i pismoznancima ili je pisao poruku ženi?  Pojedini sveti oci smatraju da je Isus pisao po prašini grijehe onih koji su doveli ženu pred njega. Drugi opet smatraju da je pisao svetopisamske riječi poput Izlaska 32, 1 „Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo“.

Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je tako, hajdemo pretpostaviti da je Isus pisao poruku ženi. Ona je vjerojatno sjedila ili stajala u sredini pred Isusom, pognute glave, u stanju poniženja, nelagode i straha. Time što se Isus sagnuo, bio joj je bliže. Netko je rekao da je Isus napisao ovoj ženi poruku: „Volim te!“.  Naravno, ne možemo znati da je tako i bilo, ali da joj je pokazao ljubav, to je više nego očito iz cijelog događaja.

Svojim saginjanjem, Krist je na simboličan način preuzeo njezino mjesto, preuzeo je kamenovanje na sebe. Simbolično nagoviješta ono što će se dogoditi na križu, kada bude preuzeo grijehe svijeta na sebe. Kao što su se sada oni, koji su osuđivali ovu ženu, pozvali na zakon, isto tako će se pozvati na zakon kada budu tražili Isusovu smrt. On će biti spreman preuzeti je na sebe, kako bi mi bili slobodni od kazne za grijeh.

PROVOKATORI SU DOBILI ODGOVOR

Isus piše i šuti. Njegovi protivnici su vjerojatno mislili da su ga stjerali u kut i zato navaljuju u traženju Isusovog odgovora.  I dobili su ga.

Prilikom davanja odgovora Isus se uspravlja. Sada zauzima položaj suca. Izriče presudu, ali ne ženi nego Farizejima i pismoznancima.

„Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju“ (Ivan 8, 7).

Možemo samo zamisliti tišinu koja je uslijedila. Prije toga farizeji i pismoznanci bili glasni, navaljivali su, osuđivali… A sada je Isus stavio „vruć krumpir“ u njihove ruke.  „Može, nema problema, kamenujte je, ali neka onaj bez grijeha prvi baci kamen“. Isus je zapravo udario po njihovoj savjesti.

Isus je opet nastavio pisati po prašini a okupljeni su se počeli razilaziti, počevši od najstarijih. Vjerojatno su se sjetili koliko su puta zavapili Bogu „Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome“ a sada su bili u situaciji da ne iskažu milosrđe grješnici.

No, sad ih ova žena više ne zanima. Zapravo, ona im je samo služila da isprovociraju Isusa, a Isus je isprovocirao njihovu savjest. Kad se susretnu grješnik i Sveti Bog, tada grješnik ne vidi drugog grješnika u svjetlu Isusovom već sebe i samo sebe. Ili će se udaljiti od Isusa ili će pasti pred njega i moliti: „Smiluj se meni grješnome“.

KAD OSTANEMO SAMI  S  ISUSOM

Svi su otišli. I to, počevši od starijih. Žena sada stoji sama pred Kristom. Isus je pogleda i kao da joj s dozom opuštenosti, čak šaljivim tonom govori: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ (Ivan 8, 10). Naravno da je Isus znao da su svi otišli, ali kao da želi opustiti ovu uplašenu ženu: „Svi junaci mukom zamukoše“, što bi rekla stara narodna.

Ova je žena bila odbačena, neprihvaćena i osuđivana od svih. Ali, sada je pred Isusom, Isusom koji ne odbacuje već ljubi, Isusom koji ne odguruje od sebe već grli, Isusom koji ne osuđuje već prašta.

Isus time nije rekao ovoj ženi da je uredu griješiti. On osuđuje grijeh i dalje i zato joj kaže: “Idi i od sada više nemoj griješiti”. On je šalje u novi život, vraća joj ljudsko dostojanstvo.

U našoj samoći s Bogom, našoj osobnoj molitvi i ispovijedi iskusit ćemo Boga ljubavi, milosrđa i praštanja. Iskusit ćemo njegov zagrljaj, njegove tople oči pune ljubavi.  I nama govori isto što je rekao ovoj ženi: „Ni ja te ne osuđujem“.  Isus nam udjeljuje potpuni oprost! „Idi i više ne griješi“ je zapravo poziv na novi život. Nitko od nas nije izuzet od grijeha čak i kad susretnemo Krista, no Isus nas poziva da živimo novim životom u Njemu, slobodni od svega onoga što nas zarobljava, što nas sputava da njemu služimo.

Apostol Pavao će reći u Filipljanima 3, 8-14   da još nije došao do savršenstva, ali da sve što je iza njega zaboravlja a ispruža se prema onome što je ispred njega, hitajući prema cilju, „k nagradi višnjeg poziva…“  Na tome putu nismo sami. Krist je onaj koji nas ljubi, koji nam prašta i koji nam daje  potrebnu snagu da živimo novim životom. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Molitva dana:

Svemogući Bože, samo ti možeš smiriti nepokorne želje i sklonosti grešnika. Daj svome narodu milost da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš, da u nestalnosti ovoga svijeta naša srca mogu biti ucijepljena ondje gdje su prave radosti, po Kristu Isusu Gospodinu našemu, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, sada i dovijeka. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.