(VIDEO) Isusov susret sa ženom preljubnicom – susret praštanja i ljubavi

Biblijska čitanja:  Izaija 43, 16-21; Filipljnima 3, 8-14; Evanđelje: Ivan 8, 1-11

Knjiga proroka Izaije često se naziva i evanđeljem po Izaiji. Ova proročka knjiga upućuje na dolazećeg Mesiju, navodeći čak i neke detalje njegovog rođenja, života i smrti. Isto tako ona govori o milosrdnom Bogu, punom ljubavi koji oprašta pokajnicima grijehe, koji ljubi čovjeka, koji nas štiti, imenom poznaje, koji je naša utjeha i naša sigurnost. Dakle, otkriva nam Boga koji nam se kao takav u Kristu očitovao.

U pročitanom tekstu iz Izaije 43, 16-21 predstavlja nam se suvereni Bog, Bog stvoritelj, Bog pobjednik, Bog pravedni i Bog sudac. No,  on je onaj koji čini i „novo stvorenje“  prvenstveno u čovjeku. Čovjek, kome je oprošteno ne treba se više obazirati na ono što je bilo i prošlo, jer je pred njim novi život, novo stvorenje, nova budućnost.  Bog sebi izabire narod kako bi mu hvalu kazivao. A imamo i zašto hvaliti Gospodina: on je onaj koji nam daje oprost, koji nas spašava i koji nam daje novi život.  O jednom takvom čudu govori nam današnje evanđelje.

  1. OSOBNA MOLITVA I ZAJEDNIŠTVO U HRAMU

Prije nego razmotrimo središnji dio biblijskog ulomka, zadržimo se malo na činjenici da je Isus proveo noć na Maslinskoj gori a da je u zoru došao u hram.  Na temelju drugih svetopisamskih mjesta, jasno nam što je tamo radio. Molio se. Imao sam tu privilegiju da prošloga ljeta budem na Maslinskoj gori. S nje se pregledno vidi Jeruzalem.  Vidio se i ulaz u hram čiji ostaci i danas postoje.  Njegova je molitva bila usmjerena na ovaj sveti grad i na njegove stanovnike. Rezultat Kristove molitve je zapravo zapanjujući. Odatle se radosna vijest proširila po cijelome svijetu pa i do nas. No, Isus je, pored svoje privatne molitve, redovito posjećivao i hram, a kad je bio udaljen od hrama, sinagogu.

Ovo je veoma važna lekcija za one koji danas tvrde da je dovoljno moliti se privatno i da je crkva nepotrebna. Ako je Isusu bila potrebna molitva, potrebna je i nama. Ako je Isus redovito odlazio u Dom Božji, dužni smo ga u tome nasljedovati.U suprotnom, tvoj primjer ne potvrđuje da si doista i kršćanin – sljedbenik Krista.

  1. PROVOKATORI U IME VJERE

Isus je često bio provociran od „boraca za vjeru“. Farizeji, književnici i ostali dolazili su slušati njegove propovijedi ne bi li došli do neke izjave, do nekog čina za koji bi ga optužili. Vjerojatno su im „mobiteli“ bili namješteni na kamere kako bi snimili nešto što bi ga kompromitiralo, te na vrijeme postavili na YouTube ili Facebook.  To bi donijelo lavinu komentara, klikova i reakcija a Isus bi, vjerovali su oni, završio svoju karijeru.

Danas je pun internet takvih provokatora, navodnih boraca za vjeru, Oni se navodno bore za Krista a nisu dio Crkve, Njegova tijela. Oni se navodno bore za čistoću vjere a javno sramote kršćane i kršćanstvo, jer to čine pred tisućama ljudi, i pred vjernicima i pred nevjernicima. I poput farizeja, sve to čine u uvjerenju da su zbog toga bolji, čistiji i svetiji pred Bogom od drugih.

  1. RELIGIOZNI POLICAJCI

Ovi provokatori, pismoznanci i farizeji su sebi uzeli za pravo još jednu ulogu, ulogu religiozne, duhovne policije. Svi smo čuli za srednjovjekovnu inkviziciju unutar Rimokatoličke crkve. Oni su istraživali, provodili postupke, osuđivali čak i na smrtne kazne.

Nevjerojatno je da je taj duh prisutan i danas u određenim kršćanskim krugovima, odnosno u pojedinim osobama koje tvrde da su kršćani a koji zapravo oponašaju duhovne detektive, istražitelje i sl.

Ovi su farizeji i pismoznanci uhitili i priveli ženu pred Isusa. Prije toga su morali raditi neke izvide, pratiti je i uhvatiti je na djelu. Oni Kristu kažu da  je ova žena „zatečena u samom preljubu“ dakle u samom činu preljuba.  Zakon Mojsijev je jasan (iako on više nije bio na snazi kao građanski zakon i Rimljani su se tome protivili), pa je sad Isus na kušnji: hoće li se pokoriti vjerskom zakonu i time kršiti građanski zakon ili pak građanskom zakonu i time sebe prokazati kao nevjernika.

Okolnosti koje nam se ovdje navode zapravo govore o tome da je ovoj ženi priređena klopka.  Ako je uhvaćena u samom činu preljuba, znači da su pismoznanci i farizeji znali kada, gdje i s kim će ona učiniti preljubu. Također je Mojsijev zakon predviđao da se kazne preljubnici, dakle i muškarac i žena a u ovome slučaju je pred Isusa dovedena samo žena. Muškarac je vjerojatno radio za ove tužitelje  i omogućeno mu je ili da pobjegne ili čak da bude zajedno s onima koji su doveli ženu pred Isusa.

  1. JAVNO SRAMOĆENJE

Znate li da je sukladno našem zakonodavstvu kažnjivo javno sramoćenje drugih osoba?  Uvijek je dakako bilo onih koji su uživali u javnom sramoćenju drugih, no danas kada svatko putem interneta može izvrgnuti ruglu druge osobe, to je poprimilo razmjere epidemije.

Farizeji i pismoznanci su ovu ženu htjeli javno osramotiti. Znali su oni da je ne smiju kamenovati jer bi zbog toga odgovarali pred Rimskim vlastima, no njima je, osim da Isusa provociraju bio cilj i da javno osramote ovu grješnicu. Zašto su imali na nju „pik“ ne znamo.  No, sigurno nije slučajni odabrana između drugih grešnica.

I danas provokatori, religiozni policajci i oni koji umišljaju da su na višem duhovnom nivou od drugih bave se javnim sramoćenjem drugih. To su oni kojima je najveći životni uspjeh da druge izvrgnu ruglu. A to je miljama daleko od onoga što je Isus činio spram grješnika.

  1. ISUS PIŠE PO TLU

Nakon što je čuo optužbe, Isus se saginje i piše po tlu. Ovaj Isusov čin je uvijek pobuđivao pitanje što je to Isus pisao po prašini. Je li pisao poruku farizejima i pismoznancima ili je pisao poruku ženi?  Pojedini sveti oci smatraju da je Isus pisao po prašini grijehe onih koji su doveli ženu pred njega. Drugi opet smatraju da je pisao svetopisamske riječi poput Izlaska 32, 1 „Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo“.

Možemo pretpostaviti da je Isus pisao poruku ženi. Ona je vjerojatno sjedila ili stajala u sredini pred Isusom, pognute glave, u stanju poniženja, nelagode, straha. Time što se Isus sagnuo, bio joj je bliže. Netko je rekao da je Isus napisao ovoj ženi poruku: „Volim te!“.  Naravno, ne možemo znati da je tako i bilo, ali da joj je pokazao ljubav, to je više nego očito iz cijelog događaja.

Svojim saginjanjem, Krist je na simboličan način preuzeo njezino mjesto, preuzeo je kamenovanje na sebe. Simbolično nagovješta ono što će se dogoditi na križu, kada bude preuzeo grijehe svijeta na sebe. Kao što su se sada oni, koji su osuđivali ovu ženu, pozvali na zakon, tako će se pozvati na zakon kada budu tražili Isusovu smrt. On će biti spreman preuzeti je na sebe, kako bi mi bili slobodni od kazne za grijeh.

  1. PROVOKATORI SU DOBILI ODGOVOR

Isus piše i šuti. Njegovi protivnici su vjerojatno mislili da su ga stjerali u kut i zato navaljuju u traženju Isusovog odgovora.  I dobili su ga:

„Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju“ (Ivan 8, 7).

Možemo samo zamisliti tišinu koja je uslijedila. Prije toga farizeji i pismoznanci bili glasni, navaljivali, osuđivali… A sada je Isus stavio „vruć krumpir“ u njihove ruke.  „Može, nema problema, kamenujte je, ali neka onaj bez grijeha prvi baci kamen“. Isus je zapravo udario po njihovoj savjesti.

Isus je opet nastavio pisati po prašini a okupljeni su se počeli razilaziti, počevši od najstarijih. Vjerojatno su se sjetili koliko su puta zavapili Bogu „Smimuj mi se Bože, po milosrđu svome“ a sada su bili u situaciji da ne iskažu milosrđe prema grješnici.

No, sad ih ova žena više ne zanima. Zapravo, ona im je samo služila da isprovociraju Isusa, a Isus je isprovocirao njihovu savjest. Kad se susretnu grešnik i Sveti Bog, tada grešnik ne vidi drugog grešnika u svjetlu Isusovu već sebe i samo sebe. Ili će se udaljiti od Isusa ili će pasti pred njega i moliti: „Smiluj se meni grješnome“.

  1. KAD OSTANEMO SAMI  S  ISUSOM

Kad su se svi razišli, osta ova žena sama pred Kristom. Isus je pogleda i kao da s dozom opuštenosti, čak šaljivim tonom govori ovoj ženi: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ (Ivan 8, 10). Naravno da je Isus znao da su svi otišli, ali kao da želi opustiti ovu uplašenu ženu: „Svi junaci mukom zamukoše“, što bi rekla stara narodna.

Ova je žena bila odbačena, neprihvaćena i osuđivana od svih. Ali, sada je pred Isusom, Isusom koji ne odbacuje već ljubi, Isusom koji ne odguruje od sebe već grli, Isusom koji ne osuđuje već prašta.

U našoj samoći s Bogom, našoj osobnoj molitvi i ispovijedi iskusit ćemo Boga ljubavi, milosrđa i praštanja. Iskusit ćemo njegov zagrljaj, njegove tople oči pune ljubavi.  I nama govori isto što je rekao ovoj ženi: „Ni ja te ne osuđujem“.  Isus nam udjeljuje potpuni oprost! „Idi i više ne griješi“ je zapravo poziv na novi život. Nitko od nas nije izuzet od grijeha čak i kad susretnemo Krista, no Isus nas poziva da živimo novim životom u Njemu, slobodni od svega onoga što nas zarobljava, što nas sputava da njemu služimo.

Apostol Pavao će reću u Filipljanima 3, 8-14   da još nije došao do savršenstva, ali da sve što je iza njega zaboravlja a ispruža se prema onome što je ispred njega, hitajući prema cilju, „k nagradi višnjeg poziva…“  Na tome putu nismo sami. Krist je onaj koji nas ljubi, koji nam prašta i koji nam daje  potrebnu snagu da živimo novim životom.

Amen!

Biskup Jasmin Milić

(Peta korizmena nedjelja)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s