ISUS JE ŽIV – ON JE S TOBOM!

Propovijed predsjedavajućeg biskupa (REC/PRKC) Raya Suttona izgovorena 19.5.2019. godine u Protestantskoj reformiranoj crkvenoj općini u Osijeku

60637451_1263469033809556_902509341993598976_o

Gordon Brownville je napisao knjigu pod nazivom Simboli Duha Svetoga. U njemu govori o velikom istraživaču iz Norveške. Zvao se Roald Amundsen. Otkrivao je Sjeverni pol; a prvi je otkrio Južni pol. Na jednom od svojih putovanja, Amundsen je uzeo goluba listonošu. To su ptice obučene za letenje kući bez obzira na to koliko su velike udaljenosti. Često su ih uzimali s istraživačima da nose poruke svojim najdražima, osobito ako su mislili da se ne mogu vratiti kući. Jednom kada je taj čovjek (Amundsen) bio tako daleko od kuće, pomislio je da se možda neće moći vratiti. Otvorio je ptičji kavez i oslobodio ga. Jednoga je dana Amundsenova žena (u Norveškoj) podigla pogled s vrata svoje kuće i vidjela goluba kako kruži na nebu. Pomislila je “ptica mog muža kaže mi: Živ je! Moj muž je još živ!” Sjetite se da je Duh Sveti sišao na Isusa kao golubica na Njegovom svetom krštenju a tako je Bog na sličan način nastavio slati Duha Svetoga kako bi rekao svojim učenicima da živi.

Evanđeoska čitanja na kraju Uskrsnog vremena dolaze nam iz 16. poglavlja Ivanova Evanđelja. U ovom dijelu čitamo kako Isus priprema svoje učenike, i to dva puta, govorom da će ih napustiti. Prvi puta tema je njegova smrt a drugi put je Njegovo uzašašće. Isus tješi učenike objašnjavajući im da će se nakon odlaska vratiti k njima. Iako odlazi, vratit će se s još većom prisutnošću. Za komuniciranje tih velikih učenja On koristi tajanstveni jezik: “Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me? ” (Ivan 16,19). Dvaput će otići i dva puta će ga moći vidjeti iako je otišao.

Prvi put kad je Isus napustio svoje učenike bila je njegova smrt. Ipak, Njegova smrt nekako donosi radost rođenja djeteta. On kaže: “Zaista, zaista, kažem vam: Vi ćete plakati i tugovati, a svijet će se radovati; vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Žena kad rađa, ima žalost, jer dođe čas njezin. Ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke zbog radosti, jer se rodi čovjek na svijet. Tako i vi sad imate žalost, ali ću vas opet vidjeti, i radovat će se srce vaše, i vaše radosti nitko neće uzeti od vas.”(16,20-22).

Povratak Isusa iz mrtvih je kao rođenje u Ivanovom Evanđelju. Odora u kojoj je Isusovo tijelo bilo omotano opisana je istom grčkom riječju koja kao “pelena”. Prazan grob za Ivanovo Evanđelje je poput utrobe. Isus se vratio i njime se cijeli svijet ponovno rodio. Isus stoga koristi sliku rođenja kako bi pomogao svojim učenicima da vide da će Njegovim odlaskom zadobiti veću Kristovu prisutnost.

Isto vrijedi i za drugi odlazak Isusa od učenika. On govori o životu nakon svog Uzašašća na nebo. Krist kaže: “Ali ja vam istinu govorim: “Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utješitelj neće doći k vama; ako li otidem, poslat ću ga k vama. A neki od učenika njegovih rekoše među sobom: “Što je to, što nam kaže: ‘Malo’, i nećete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me,’ i: ‘Idem k Ocu?'” ”(Ivan 16: 7, 17). Način na koji će Krist biti prisutniji s njima nakon što se uzdigne na nebo je snagom Duha Svetoga. Isus objašnjava kako će Sveti Duh donijeti Njegovu stvarnu prisutnost.

Kada Duh Sveti dođe s Božjom nazočnošću, On nas prvo čini svjesnima naše ne-svetosti. Isus kaže da ćemo po dolasku Duha Svetoga biti »uvjereni u grijeh, pravednost i sud« (Ivan 16,8). Iznoseći to na drugi način, kad Biblija bilježi ponašanje ljudi koji dolaze u Božju prisutnost vidimo da oni upadaju u nju. Poput proroka Izaije, oni izjavljuju: “Sveti, sveti, sveti, ja sam čovjek nečistih usana.” Isus kaže da se isto događa kada Duh Sveti dođe s Božjom prisutnošću.

Slijedeći uvjerenje Duha Svetoga, Isus objašnjava što se sljedeće događa. Oni koji su uvjereni, mogu biti vođeni u sve Istine. Istina u Ivanovom Evanđelju nije nitko drugi nego sam Isus Krist. U 14. poglavlju Ivana kaže: “Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi Ocu osim po Meni” (Ivan 14,6). Božja prisutnost stavlja ljude u neugodnu poziciju prije nego što Boga mogu ugodno prihvatiti. Duh Sveti daje Kristovu prisutnost iako je Krist uzašao. Dva su načina na koji osvjedočavajuća prisutnost Duha Svetoga vodi Isusu Kristu, Istini.

Prvi je na Pedesetnicu. Kada Duh Sveti dođe, propovijedanjem Božje riječi uvjerava i vodi ljude ka pokajanju i svetom krštenju. Petar im je u svojoj propovijedi rekao: “Njega ste određenom odlukom i predznanju Božjem predali i rukama bezbožnika pribili ga križ i ubili. Ali ga Bog odriješio veze smrti, i njega je oživio, jer je bilo nemoguće, da ona njim vlada.”(Dj 2, 23-24). Tri tisuće je bilo uvjereno i pitali su što im je potrebno da bi se spasili. Tada im Petar kaže da se pokaju i da budu kršteni kako bi “primili dar Duha Svetoga”. Duh Sveti donosi istinsku Kristovu prisutnost kroz propovijedanje, vjeru i krštenje.

communion-for-web_1Postoji i drugi način na koji vidimo da Duh Sveti donosi istinsku Kristovu prisutnost. To je preko sakramenta Svete Pričesti. Isus je u gornjoj sobi posljednje večere rekao da su kruh i vino njegovo tijelo i krv. Krist je doista prisutan prije i nakon primanja onoga što Isus naziva svojim Tijelom i Krvlju. Riječi 39 članaka vjere Anglikanske crkve kažu to najbolje u članku 28. Ovaj članak jednostavno kaže: “Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Večeri Gospodnjoj prima i blaguje. ” Ovaj članak kaže da nam je Tijelo Kristovo dano prije konzumacije Ovo je Sveto Otajstvo, istinito i stvarno.

Sveti Pavao objašnjava u svojoj prvoj poslanici Korinćanima da je Duh Sveti uključen u davanje Krista u sakramentu svete pričesti. On kaže: “Jer jednim Duhom mi se svi krstimo u jedno tijelo, bili Židovi ili neznabošci, ili robovi ili slobodni; i svi se jednim Duhom napojismo. (1. Korinćanima 12:13). Oba evanđeoska sakramenta spominju se paralelno u ovom snažnom retku. Jedan Duh krsti i jedan Duh nas pričešćuje u Presvetom Sakramentu.

Povijesna Crkva uvijek je smatrala da Duh Sveti djeluje I prilikom posvećenja euharistijskih elemenata. To je blagoslov nad kruhom i vinom. Ovaj se blagoslov naziva epikleza. Dok služitelj drži ruke nad sakramentom, izgovara riječi koje se nalaze u svim drevnim liturgijama. U anglikanskoj liturgiji on kaže: “Milosrdni Oče, najponiznije te molimo, usliši nas; po svojoj svemogućoj dobroti udostoji se, svojom Riječju i Duhom Svetim blagosloviti i posvetiti ove tvoje darove i stvorove kruha i vina, kako bismo, uzimajući ih po tvome svetom ustanovljenju tvojega Sina našega Spasitelja Isusa Krista, na spomen njegove muke i smrti, mogli biti dionici njegova blagoslovljenoga Tijela i Krvi.“ To je način na koji Krist može biti uzdignut ostavljajući nas, a opet biti stvarno prisutan s nama. Kao što Duh Sveti donosi Isusa Krista kroz propovijedanje, prihvaćanje krštenja po vjeri, tako nam On daje Krista kroz sakrament svete pričesti kako bismo ga primili po vjeri. Krist je napustio svijet, ali je još uvijek s nama kako je Isus i rekao da će biti. Neka nam Bog pomogne da vidimo kako je On stvarno prisutan kroz djelovanje Duha Svetoga. Bog, golubica s neba nam govori: “On je živ; On je uskrsnuo; Uistinu je uskrsnuo. Amen.”

Prijevod s engleskog: vlč. Almir Pehlić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s