Autor: Edward Fowler
Prije dva dana Marjoire i ja bili smo u vlaku od Villacha, Austrije, preko Ljubljane do Zagreba i sada do Osijeka. Neko vrijeme smo dijelili odjeljak sa ženom i dvjema djevojčicama koje su bile stara oko 13-14 godina. Kada su se iskrcale u Ljubljanu Marjoire mi je rekla “Jesi li primijetio te djevojčice? Nisu tipkale.”
Tada sam shvatio. Niti jednom nisam vidio da su držale mobitel. Pričale su, svirale, a jednom su i zapjevale. Niti jednom u tri sata nisu razgovarale na mobitelu, slale poruke, gledale televiziju ili bilo što drugo što se danas može činiti na mobitelima. Pomalo su podsjećale na Mariju. U današnjem evanđeoskom tekstu vidimo da je Isus posjetio Mariju i Martu. To je poznata priča. Marta je bila vrlo zaposlena pripremajući i servirajući obrok dok je njezina sestra Marija tiho sjedila uz Isusova stopala upijajući svaku riječ.
Marta se čak i požalila Isusu da se Marija izvlači od posla i da ju ostavlja samu da radi. Na prvi pogled mogli bismo se složiti s Martom. Biblija nam govori da budemo gostoljubivi, zar ne? Gosti se kod nas trebaju osjećati ugodno. A to zahtjeva dosta brige.
Ali Isus se ne slaže s njom. Zapravo, on hvali Mariju. Govori joj “Marta, Marta, za mnogo se brineš ali jedno je potrebno, a Marija je izabrala dobar dio, onaj koji joj se neće oduzeti.” Marija razumije nešto što mnogi kršćani kroz stoljeća nisu razumjeli. A to nikada nije bilo istinitije nego što je danas. A to je: Bog je naša najveća nagrada.
Kada Bog uđe u tvoj dom i progovori, budi miran i slušaj. Ništa nije tako važno kao što je upijanje njegove mudrosti i njegova znanja. Primi tu mudrost! Primi Njega!
Ne znam kako je u Hrvatskoj ali u Americi mnogi propovjednici govore ljudima da Bog za njih želi da budu zdravi i bogati. To je besmislica. Sveti Pava je bio bolji kršćanin nego što ću ja ikada biti a Bog mu je dopustio da pati od “trna u tijelu”, a što je najvjerojatnije bio njegov loš vid. Bog mu je dopustio da prođe kroz batine, glad i brodolome. Nije bio niti zdrav niti bogat.
Da, ti propovjednici govore kako poznavanje Boga nije dovoljno, da je potrebno biti dobra zdravlja i imati veliko bogatstvo. Znaš li što bogatstvo čini? Odvlači te od Boga. Zato je Isus i rekao da je lakše devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u Nebo. Bogatstvo nije samo po sebi loše. Ali postaje loše kada bogatstvu dopustimo da nas odvrati od Boga jer postajemo opčinjeni svijetlim, sjajnim stvarima koje posjedujemo.
Mnoge stvari nas mogu odvući od Boga. Poput Marte, možemo biti tako fokusirani na svoj rad tako da više nemamo vremena za Boga. I poput svih onih ljudi koji provode sate svakodnevno gledajući u mobitele, tako i mi možemo poput njih dopustiti da nas neprekidan niz slika na ekranu ukrade od Boga.
Prije više od 30 godina, dok internet nije bio prisutan u našim životima kao što je danas, profesor Neil Postman napisao je knjigu pod naslovom “Zabavljanje do smrti”.
Pratio je osiromašivanje javnog razgovara sve do najranijeg izvora. Ovako je Postman napisao o telegrafu: “Telegraf je primjeren samo brzinskim porukama koje se zamjenjuju čim dođu najnovije. Činjenice zamjenjuju druge činjenice u našoj svjesnosti takvom brzinom da njihova evaluacija nije dopuštena niti potrebna”.
Rezultat toga je reduciranje javnog razgovora na naslove – “senzacionalizma, fragmentiranost i impersonalnost. Vijesti su postale slogani, primamo ih s uzbuđenjem a zatim zaboravljamo na njih i odbacujemo ih.”
To je bio telegraf. Sada imamo internet, SMS poruke, Twitter, a da ne govorimo o radiju i televiziji. Svijet koji bliješti pred nama ispunjen je zabavom čija je namjera da raspali naše strasti i da nas oslijepi pred onim što je trajno. Mudrost Božja? Kome to treba?
Bog je rekao “Smirite se i spoznajte, da sam ja Bog”. Neko vrijeme smo slušali, a onda smo krenuli dalje. To nam svijet govori.
Još malo od Postmana: Uspjeh televizija je brzo izmjenjivanje slika. Govor na gori se ne bi mogao prikazivati na televiziji. Zato su i televizijski prijenosi bogoslužja postali poput crtanog filma. Postman piše: “Vjerujem da nisam u krivu kada kažem da je kršćanstvo vrlo zahtjevna i ozbiljna religija. Kada se predstavlja kao lagana i zabavna, tada govorimo o nekoj posve drugoj religiji”.
Poput bogatstva, televizija nije loša sama po sebi. Nema ništa lošeg u tome da televizija prikazuje crkvenu službu. Ali krivo je pretvoriti bogoslužje u zabavu – navlačeći gledateljevu pozornost s jedne slike na drugu, pa na treću, četvrtu sve dok mu se ne zavrti u glavi i ne odšeta dalje sretan i glup. Bog je rekao, “Smiri se i spoznaj, da sam ja Bog”.
Stoga, naučimo nešto od Marije. Kada je Bog došao u njen domu, ona je tiho sjedila uz njegova stopala i slušala. Bog nam dolazi i danas kada ga slavimo u Crkvi, kada čitamo Njegovu Riječ i kada mu se molimo. Kako bismo mogli činiti ove stvari moramo ostaviti iza sebe sve ono što nas ometa i usmjeriti svu našu pozornost na Njega i samo na Njega.
Jer dostojan je slave, časti i hvale. Amen
Preveo: Almir Pehlić