MITOVI O KALVINIZMU (1): Čovjek je zao i u njemu nema ni malo dobra?

Prva od tzv “Pet točaka kalvinizma” glasi: Potpuna iskvarenost. 

Oni koji ne razumiju reformirano vjerovanje pa time ni učenje o “Potpunoj iskvarenosti” tvrde kako reformirani vjeruju da je čovjek  samo iskvaren i samo zao te da među onima koji ne vjeruju (ateisti, agnostici) ili pripadnicima drugih religija nema “dobrih ljudi”. Je li to doista reformirano učenje o Potpunoj iskvarenosti?

1. Potpuna iskvarenost govori o stanju čovjeka nakon pada

a) Čovjek je stvoren na sliku Božju (Postanak 1, 26-30; 2, 7). To znači da je čovjek imao:

  • Znanje
  • Pravednost
  • Svetost
  • Zajedništvo s Bogom
  • Vladavinu nad svim zemaljskim stvorenjima

“Čovjek je od početka stvoren na sliku Božju. Uživao je u svojem pravom i spasonosnom poznavanju svoga Stvoritelja kao i duhovnih stvari, te pravednosti u svojoj volji i u svojem srcu, u čistoći svih svojih osjećaja, kojima je bio obdaren. Bio je dakle stvoren potpuno svet…” (Kanoni sa Sinode u Dortrechtu III, 1 prvi dio).

b) Padom u grijeh, ta je slika Božja nagrđena odnosno unakažena u čovjeku. U tome kontekstu, padom u grijeh čovjek je došao u stanje potpune iskvarenosti.

“Naši su praroditelji, sagriješivši, narušili pravednost i zajedništvo koje su imali s Bogom te su time pali u grijeh; postali su mrtvi u grijehu, potpuno ukaljane duše i tijela.” (Westminstersko vjeroispovijedanje VI, 2).

To se stanje u teologiji naziva Istočni (iskonski ili praroditeljski) grijeh:

“Istočni grijeh ne sastoji se (kako su pelagijanisti isprazno tvrdili) u nasljedovanju Adama, već u krivnji i izopačenosti naravi svakoga čovjeka koji prirodno potječe od Adama. Otuda proizlazi da je čovjek vrlo udaljen od svoje izvorne pravednosti te da je po svojoj prirodi sklon zlu i da tjelesno uvijek žudi protiv duha, što onda u svakom čovjeku rođenom u ovome svijetu zaslužuje Božju srdžbu i osudu.” (39 članaka vjere, čl. 9).

To je uzrokovalo da se umjesto gore navedenih darova (odraz slike Božje u nama) čovjekovo stanje pred Bogom “iskvari”:

“Ali budući da se svojom slobodnom voljom udaljio od Boga pod utjecajem đavla, sam je sebe lišio ovih izvrsnih darova. Umjesto njih navukao je nad sebe sljepoću, grozni mrak, ispraznost i pokvarenost rasuđivanja u svom umu, zloću, pobunu i otvrdnuće u svojoj volji i u srcu, kao napokon i nečistoću u svim svojim osjećajima.

(Kanoni sa Sinode u Dortrechtu III,1 drugi dio).

2. Je li ostalo u čovjeku ipak nekog dobra?

Potpuna iskvarenost ne znači da čovjek iskvaren da ne može biti iskvareniji već da je svako područje našeg života zahvaćeno grijehom. Čovjek niti u jednom području svoga života nije savršeno dobar, moralan ili etičan.

Jean Calvin u svojem djelu Institucije kršćanske religije, navodi sljedeće:

“U svakom dobu postojale su osobe koje su se, vođene prirodom, tijekom života kretale u vrlini. Nemam što reći protiv njih čak i ako se mnogi moralni propusti mogu primijetiti u njihovom moralnom ponašanju. Jer oni su svojom revnošću i iskrenosti dali dokaz da je ipak postojala neka čistoća u njihovoj prirodi… Ovi primjeri upozoravaju nas protiv mišljenja da je ljudska priroda u cijelosti iskvarena jer su se neki ljudi svojom pobudom ne samo istakli izvanrednim djelima, nego su se ponašali najčasnije u životu…”.

U Kanonima sa Sinode u Dortrechtu čitamo:

“Istina jest da je nakon pada preživjelo u čovjeku neko prirodno svjetlo. Zahvaljujući tomu, ono čuva neke određene spoznaje o Bogu i prirodnim stvarima, te razlikuje između onoga što je časno i nečasno, i pokazuje neko nastojanje oko kreposti i discipline….” (Kanoni sa Sinode u Dortrechtu III,4).

U tome kontekstu naravno da ima onih koji su nevjernici ali ipak pokazuju određene moralne vrline, koji su u određenom kontekstu “dobri ljudi”. No, tim prirodnim svjetlom, niti određenim moralnim vrlinama, čovjek ne može zadovoljiti Božju pravednost – ne može doći do spasenja.

3. Potpuna iskvarenost govori o našoj nemogućnosti da svojim djelima postignemo spasenje

Potpuna iskvarenost je teološka odnosno soteriološka (stoteriologija = nauk o spasenju) a ne isključivo moralna kategorija. “Potpuno” se odnosni na našu potpunu nemogućnost da čini takva djela po kojima se može opravdati pred Bogom.

“Padom u grijeh čovjek je izgubio svaku sposobnost volje činiti ikakvo duhovno dobro; stoga naravnom čovjeku, kojemu je svako dobro strano i koji je mrtav u grijehu, nije moguće da se sam od sebe obrati ili pripremi na obraćenje.” (Westminstersko vjeroispovijedanje IX, 3). 

Ovdje se dakle govori o nemogućnosti činjenja duhovnog dobra, onoga koje bi nas dovelo vlastitom snagom i vlastitim djelima do spasenja. Duhovno dobro se ne odnosi na uspoređivanje s čovjekom (“Ja sam bolji od njega…”). To je radio Farizej u Hramu spram carinika. Dobro o kojem se ovdje govori se odnosi na potpuno izvršavanje Božjeg zakona odnosno Njegove volje.

4. Tvrdi li Biblija da su svi ljudi iskvareni i da nema ni jednoga koji čini dobro?

Da. O tome nam govori poslanica Rimljanima:

“Nema pravednoga ni jednoga, nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, podjednako se pokvarili, nema nikoga koji čini dobro, nema ni jednoga.” (Rimljanima 3, 10-12).

5. Kako obnavljamo sliku Božju u sebi?

Ono što smo u Adamu izgubili, samo po Kristu možemo obnoviti. O tome govori  Calvin tumačeći  2 Korinćanima 3,18:

“Obnova vjernika, zapravo, kao što je u Drugoj poslanici Korinćanima 3,18 navedeno, nije ništa drugo do obnove slike Božje u njima. Ali u ovom drugom, stvaranju na djelu je mnogo bogatija i moćnija Božja milost nego u prvom… (…). Adam je sliku koja mu je u početku podarena izgubio, i stoga je za nas njezina obnova neophodna kroz Krista. Zato on naučava da se svrha obnove sastoji u tome da nas od pogreške dovede natrag do onog cilja za koji smo stvoreni.”

Kada nas Bog dovede u stanje milosti, tada nas oslobađa od ropstva grijeha. Ujedno nas osposobljava da možemo činiti dobro u duhovnom mislu.

6. Jesu li svi nanovorođeni u svemu dobri i savršeni?

Nisu.

“Ta grješna narav ostaje, za zemaljskoga života, u onima koji su obraćeni; i premda oni po Kristu budu opravdani i grješna narav umrtvljena, ta je narav, sama po sebi, doista grješna i sva su njezina djela grješna.” (Westminstersko vjeroispovijedanje VI, 5).

Da nije tako, nebi smo imali potrebe za pokajanjem, Božjom milošću i oproštenjem tijekom našeg kršćanskog života.

“Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde”. (1 Ivanova 1, 8-9).

Zaključak

  • Učenje o Potpunoj iskvarenosti je teološke odnosno soteriološke a ne (isključivo) moralne naravi.
  • Čovjek je padom u grijeh izgubio karakteristike slike Božje (Božjih osobina) te je ta slika u čovjeku nagrđena.
  • Ona nije potpuno uništena već potpuno iskvarena. U čovjeku je, je nakon pada u grijeh “preživjelo” i određeno dobro.
  • No tim se “dobrom” ne možemo spasiti niti zadovoljiti Božju pravednost i gnjev.
  • Nauk o potpunoj iskvarenosti nam govori koliko smo sami po sebi nesveti i koliko nam je potrebna Božja milost.
  • Krist nas zato spašava svojom žrtvom koja je dar milosti (Sola Gratia).
  • Samo vjerom u Njega, u Njegovu žrtvu bivamo opravdani (Sola Fide).
  • I nakon nanovorođenja, u nama je grješna narav. Zato potrebujemo i dalje Kristovu milost i oproštenje čemu treba prethoditi iskreno pokajanje.
  • Nauk o potpunoj iskvarenosti nas potiče da tražimo Božju svetost – potiče nas na posvećenje.
  • U moralnom smislu nisu svi vjernici savršeno dobri, niti su svi nevjernici potpuno zli.

Dr.sc. Jasmin Milić

biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH

 

  • Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s