Ako je doktrina o predodređenju ispravna, znači li to da reformirani vjeruju kako je Bog autor, odnosno uzročnik zla? Ne, to reformirani (kalvinisti) ne vjeruju.

Cilj ovoga članka nije odgovoriti na pitanje porijekla zla već isključivo predstaviti reformirani nauk o tomu je li Bog uzročnik grijeha i zla.

1. Odakle grijeh i zlo?

Kada govorimo o porijeklu zla, tu ostajemo doista nemoćni da damo adekvatan odgovor. Činjenica je da se zlo pojavilo  među anđelima (Sotona) dakle na nebu i ono se prenijelo na čovjeka. Je li Bog to mogao spriječiti? Naravno da je. On je svemoćan. Ali nije. Zašto nije? Možemo dati neke odgovore, ali oni su u konačnici nedovoljni da nam pojasne ovo pitanje koje je oduvijek mučilo filozofe, teologe i sve misleće ljude.

Ako se držimo reformacijskog načela da šutimo tamo gdje Biblija šuti, onda možemo ustvrditi da nemamo odgovor na pitanje porijekla zla jer nam Biblija na to pitanje ne daje odgovor. Ona nam daje odgovor odakle zlo u svijetu, u čovjeku, ali ne i odakle uopće.

2. Bog nije uzrok odnosno autor  grijeha i zla

Ono u čemu se svi kršćani slažu pa tako i reformirani jest da Bog nije stvorio zlo i grijeh niti je uzrok zla i grijeha.

a) Reformirane konfesije odbacuju tvrdnju da je Bog stvorio grijeh i zlo

Evo što o tome kažu reformirane konfesije:

“Bog je od vječnosti, mudrom i svetom nakanom svoje volje slobodno i nepromjenjivo odredio sve što se ima dogoditi, no Bog nije stvorio grijeh, niti je volja stvorena pod bilo kakvom prisilom, niti je oduzeta sloboda ili nepredvidivost događanjima…”(Westminstersko vjeroispovijedanje III, 1).

“Bog nije uzročnik grijeha… (Drugo helvetsko vjeroispovijedanje 41)

“…Bog nije stvorio grijeh koji postoji, niti ga možemo kriviti za taj grijeh. Njegova sila i dobrota su tako velike i neshvatljive da on sve čini dobro i pravedno unatoč tome što su đavli i zli ljudi nepravedni.” (Belgijsko vjeroispovijedanje, čl. 13).

“Je li Bog stvorio čovjeka zlim i pokvarenim? Ne, štoviše, Bog je stvorio čovjeka po svom obličju i dobrim, što znači, u istinskoj pravednosti i svetosti, kako bi ispravno razumio Boga, Stvoritelja svega, ljubio ga svim srcem svojim, i živio s Njim u vječnom blaženstvu, slaveći ga i hvaleći.” (Heidelberški katekizam pitanje i odgovor 6.)

b) Bog je pad, dakle zlo dopustio ali ga nije uzrokovao

Sproul će, govoreći o padu reći:

“Kalvinizam uči kako je Božja odluka donesena prije pada, ali u kontekstu predznanja pada… Zasigurno jest da je Bog i prije pada znao za pad te da je poduzeo neke spasiti. Bog je predodredio pad u smislu da ga je dopustio, a ne na način da bi doveo do njega.  (R.C. Sproul, Izabranici Božji, str. 94).

Ostaju dakako neodgovorena pitanja zašto je Bog dopustio zlo, zašto ga nije spriječio i sl. no, reformirani poput ostalih kršćana ne vjeruju da je Bog stvorio zlo.

c) Bog kršćanima sve “okreće na dobro”.

Ono što nama kršćanima može biti utjeha jest spoznaja da svako dopušteno zlo radi za naše dobro. O tome imamo mnoga obećanja kao i primjere u Božjoj riječi (stradanja Josipa, Pavla i sl.).

O tome govori i Augustin: “… Njegovo je dopuštenje podređeno Njegovoj volji, jer onaj koji je dobar ne bi dopuštao zlo, osim ako je Svemoguć pa može izvesti dobro iz zla.”.

4. Je li Bog moralan?

Jedan od protivnika kalvinizma u jednoj od svojih propovijedi je ustvrdio da ako je Bog sve predodredio, onda je predodredio odnosno uzrokovao i holokaust,  silovanja, ubojstva i razne druge katastrofe koje se događaju u svijetu.  Doista, ako ljudi pomisle da kalvinisti tako vjeruju, zvuči doista da je Bog kalvinizma monstrum. No, kalvinisti tako što ne vjeruju. Bog nije uzrokovao holokaust niti sva druga stradanja u povijesti ljudskoga roda, ali ih je svojim predodređenjem koje ima svoj uzrok u predznanju, kako smo ranije naveli, dopustio. I kod dopuštenja zastajemo i nemamo pravi odgovor na pitanje zašto.

Ali na ova pitanja nemaju adekvatan odgovor ni oni koji drugačije vjeruju od reformiranih. Svi se kršćani slažu da je Bog ljubav, dobrota, milost. Zašto onda nije spriječio holokaust? U Nicejsko-carigradskom vjeroispovijedanju kažemo kako vjerujemo u “Boga Svemogućega”. Grčka riječ pantokrator ispravno se prevodi kao svedržitelj. Ako je Bog Svemoćan, odnosno Svedržitelj, to znači da se ništa u svijetu ne može dogoditi bez njegova znanja,  njegova dopuštenja i njegove odluke. U tome kontekstu, pitanja poput holokausta i drugih zala su vrlo sklizak teren kada govorimo o “moralnosti Boga” jer na isti ćemo problem naići u svim konceptima kršćanskog vjerovanja o zlu.

No, o “moralnosti Boga” ne možemo govoriti našim razumijevanjem moralnosti osobe. Da bi neka osoba bila moralna potrebno je da ima prava i dužnosti. Ako ih izvrši ona je moralna, ako ih ne izvrši, onda je nemoralna. No, Bog je slobodan. Nikome nije ništa dužan. Sve što čini u našim životima, ne mora činiti. On nije obvezan nama ljudima činiti dobro, biti nam milostiv, ljubiti nas. On sve čini sukladno svojoj suverenosti. Zato je Njegova ljubav prema nama neshvatljiva, a Njegova milost neizmjerna, divna.

Jednom je jedan moj profesor, na predavanju rekao: “Bog nije fer”. I svi smo ga u čudu pogledali. Kako može to za Boga reći. Ponovio je: “Ne, Bog nije fer. Jer da je fer, nitko od nas ne bi imao šanse za spasenjem. Bog je milostiv.”

Dr.sc. Jasmin Milić

biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH

Povezani članci:

Čovjek je zao i u njemu nema ni malo dobra?

Ako si predodređen, nije važno kako živiš, svakako ćeš biti spašen?

Oni koji vjeruju u predodređenje ne evangeliziraju?

Čovjek ni u čemu nema slobodnu volju i ništa ne može sam odlučivati?

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link