UKRADENI IDENTITET (5): Nelegalno poništenje legalne Sinode

Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.

U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.

Prethodni članci:

USTROJSTVO REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRVA REGISTRACIJA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRAVNA OSOBNOST I PRAVO VLASNIŠTVA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE I REFORMIRANIH ŽUPA U HRVATSKOJ

SINODA U LUGU 1998.

NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE

Nakon što je održana Sinoda u Lugu 7.11.1998. godine na kojoj je donijeta odluka da će Reformiranu kršćansku crkvu u Hrvatskoj do nove Sinode voditi sedmeročlani Provedbeni odbor,  Crkva je nastavila djelovati sukladno novim odlukama.  “Počasni biskup” Endre Langh je na samoj Sinodi prihvatio sve odluke te je i sam podigao ruku za iste. U korespondenciji se potpisivao kao “počasni biskup” a bio je i jedan od sedmorice članova Provedbenog odbora te je sudjelovao na prvim sjednicama istog.

Prvi sastanak Provedbenog odbora  (odnosno Predsjedništva RKCH) održan je 26.11.1998. godine u prostorijama  Evangeličke crkve u Osijeku. Na tome je sastanku nazočio i “počasni biskup” Endre Langh te aktivno sudjelovao u raspravi i donošenju odluka. Za predsjedavajućeg provedbenog odbora izabran je župnik Đuro Varga. Svoj glas za njega je dao i “počasni biskup” Langh.  Odlučeno je također da “počasni biskup” može u skladu sa svojom počasnom titulom predstavljati Crkvu kada su takve potrebe (razni prijemi i sl.) do izbora novoga biskupa, ali je također donijeta odluka da isti “… ne može ništa odlučivati, potpisivati i sl. bez odobrenja predsjedništva (Provedbenog odbora).”

Počasni biskup razmišlja o poništenju Sinode

U prosincu 1998. godine, iz Engleske, gospodin Endre Lang šalje dopis tordinačkom župniku u kojem između ostalog stoji:

“Ozbiljno razmišljam o poništenju Sinode od 7. studenog 1998. Razloga ima dosta:

  • Nije bila dobro pripremljena.
  • Zbog prijetnje razdora pristali smo na protuustavan način delegiranja.
  • Sinoda je bila kaotična upadicama i govorima i onih koji nisu imali pravo govoriti.
  • Potpuno marginaliziranje hrvatskih i čeških delegata.
  • Uvredljiv napad na službenog gosta, biskupa Dr. Markuša.
  • Ustrojeno rukovodstvo nema podloge u Ustavu, i
  • donijelo je odluke koje ukazuju na osobne interese.
  • Arhiva i blagajna se ne može predati drugima nego samo redovno izabranim službenicima Crkve, tj. rukovodstvu.”

Dakako da su gore navedeni prigovori bespredmetni nakon što je Sinoda završila i nakon što se kao takva prihvatila čak i od strane gospodina Langha. No, nedvojbeno je da je želio, na potpuno nelegitiman način stvari vratiti na stanje prije održane Sinode.  On izlaže svoj plan da zadobije neke od župnika i odbornika crkvenih općina koji bi potpisali tu odluku te da se fingira kako je održan nekakav sastanak koji zapravo nije održan.

88257474_224372198613058_84184197974982656_n

No, kakav god skup da je održan, on nema legitimitet poništiti odluke Sinode, a posebice to ne može učiniti biskup sam od sebe, čak i da ima administrativnu funkciju a kamoli počasni biskup.

Nepostojeći Biskupski ured poništava Sinodu

No, 11. siječnja 1999. godine, dakle dva mjeseca nakon Sinode u Lugu, Endre Langh na memorandumu Biskupskog ureda, iako dakle više nije bio biskup u administrativnom smislu, donosi “Odluku” kojom se poništava Sinoda održana u Luku 7.11.1998. godine te se sve njezine odluke smatraju nevaljane. Time je postupio suprotno odluci Sinode od 7.11.1998. kao i odluci Provedbenog odbora od 26.11.1998. godine.

S55C-6e20021807350_0001

Odluku pored njega potpisuju u ime Sinodalnoga vijeća Jaroslav Mahaček a u ime župničkog kolegija Andel Károly i Čati Sabo Lajoš.

Iz same odluke je vidljivo da odluku donosi “Biskupski ured”. Endre Langh, sukladno odlukama Sinode više nije bio biskup u administrativnom smislu pa nije s te pozicije ni mogao nastupati. Dakle, ni Biskupski ured kao takav nije mogao djelovati. No, čak i da je Endre Langh bio biskup, “Biskupski ured” nije mogao donijeti odluku o poništenju Sinode. Sinoda je najviše zakonodavno tijelo Reformiranih crkava i u tome smislu samo je nova sazvana Sinoda mogla poništiti odluke prethodne Sinode.

Preambula odluke

Odluka započinje nejasnom preambulom u kojoj stoji:

“Na temelju pomnog sagledavanja stanja u RKCH nakon Sinode održane u Lugu 7.11.1998. g. te na zahtjev nekoliko crkvenih općina, kao i po preporuci Svjetskog Saveza i nekih bratskih crkvenih voditelja, Biskupski ured RKCH donosi sljedeću ODLUKU…”

Postavlja se pitanje tko je to pomno sagledavao stanje u RKCH? Je li to stanje sagledao “počasni biskup” Langh pa je shvatio da mu takvo stanje u kojem on više nije biskup ne odgovara?

Koje su to crkvene općine koje su uputile zahtjev da se poništi Sinoda? Mogu li crkvene općine, pogotovo ako su u manjini, podnijeti zahtjev smijenjenom biskupu da se poništi legalna Sinoda? Da pojednostavimo, to bi bilo isto kao da grupa građana, ili pojedine skupštine gradova u Hrvatskoj traže od prethodnog predsjednika Republike Hrvatske koji dakle više ne obnaša dužnost predsjednika da poništi odluke Sabora koje im ne idu u prilog. To dakako ne bi mogli tražiti niti od aktualnog predsjednika a kamo li od predsjednika ili predsjednice kojima je istekao manda. Ako takvi zahtjevi postoje, oni su trebali biti priloženi uz navedenu odluku, odnosno, trebalo se barem imenovati o kojim se crkvenim općinama radi.

Nadalje se spominje “preporuka Svjetskog saveza”. O kojem se Svjetskom savezu radi? Možemo samo pretpostaviti da se radi o Svjetskom savezu Reformiranih crkava, no isti nije mogao dati takvu preporuku jednoj svojoj članici. Ako bi tomu bilo tako, onda se i ta preporuka trebala i priložiti uz ovu odluku.

Po pisanju samoga Endre Langha u dopisu od 7.11.1998. godine, tajnik Svjetskog saveza Reformiranih crkava, dr. Milan Opočensy je bio informiran o Sinodi te savjetovao gospodinu Langu da se ne brine i da će imati 6. mjeseci mira. Tajniku odnosno Svjetskom savezu Reformiranih crkava nije ništa drugo ni preostalo nego da prihvate odluke Sinode neovisne Zemaljske crkve.

89347573_342381010009430_8611776519334789120_n

Tko su “bratski crkveni voditelji”? Tko je to mogao savjetovati smijenjenog biskupa da ne prihvati odluku Sinode, koju je dakle i sam prihvatio, i da bez ikakvih ovlasti za to, čak i da je bio valjani biskup, poništava odluke Sinode?

Dakle, sama odluka započinje netransparentno, navodeći crkvene općine bez da se imenuje koje su, navodeći Svjetski savez bez da je jasno na koji se Savez misli i bez predočenja takve preporuke, navodeći “bratske voditelje”, željelo se dati na nekakvoj ozbiljnosti i legalnosti ove odluke a zapravo ozbiljnom analizom već same preambule jasno je da se radi o jednostranoj, ničim potkrijepljenoj, neozbiljnoj  i nezakonitoj odluci.

Obrazloženje odluke

Svi prigovori koji se spominju u odluci, trebali su biti izrečeni na samoj sjednici Sinode. Čak ni Endre Langh nije iznio ove primjedbe, niti tijekom Sinode niti na kraju Sinode. Svojim sudjelovanjem ali i glasovanjem, potvrdio je da iste priznaje. Odluke su mogle biti i neprihvatljive pojedinim župama, ali to ne dovodi u pitanje legalnost Sinode. U sinodalno-prezbiterijalnom sustavu Sinoda je najviše zakonodavno tijelo i odluke se donose većinom glasova. U takvom sustavu uvijek je onih koji su nezadovoljni i čiji prijedlozi ne dobivaju podršku. U takvom sustavu se i biskup bira na mandat (u slučaju Reformirane kršćanske crkve na šest godina ili do drugačije odluke Sinode) ali smijenjeni biskup ne može poništiti odluku o svojoj smjeni.

Na kraju, u “odluci” biskupskog ureda stoji kako isti smatra da je jedino rješenje sazivanje privremene Sinode u skladu s važećim Ustavom RKCH,te poziva župe da “reguliraju svoj pravni status unutar RKCH”. Ovo je veoma važno za zamijetiti budući da će kasnije gospodin Langh u brojnim sudskim sporovima, predstavljajući se kao biskup tvrditi da crkvene općine odnosno župe nemaju pravnu osobnost pa time niti pravnu sposobnost te ne mogu same donositi odluke u svome statusu.

Sinoda se svakako planirala za svibanj 1999. godine te se na istoj moglo raspravljati o svim primjedbama koje je gospodin Langh iznio u spornoj odluci. Jedino tako, na legalan način, gospodin Lagh je mogao tražiti poništenje nekih odluka prethodne Sinode.

Posebno je zanimljiv i za daljnje sagledavanje djelovanja gospodina Langa sljedeći dio u navedenoj “odluci”.

“Ako neka župa ne želi ostati u sastavu RKCH te želi promijeniti svoje ime (ili je to već učinila) treba u roku od deset dana po primitku ovoga dopisa obavijestiti Biskupski ured kako bi se znalo koje su župe ostale u RKCH a koje su odlučile iz nje istupiti, do čega, nadamo se neće doći”.

Dakle, za gospodina Langha bilo je nesporno da župa ima pravo sama odlučivati o svome statusu unutar RKCH (Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj) odnosno izvan nje. Sama može donositi odluku o svome imenu odnosno odlučiti i istupiti iz RKCH.  Upravo će to gospodin Langh u kasnijem svom djelovanju, a u cilju oduzimanja imovine pojedinim crkvenim općinama, osporavati.

Nastavak Raskol u Reformiranoj kršćanskoj crkvi i nastanak nove crkve

dr.sc. Jasmin Milić

Povezani članci: REFORMIRANA KALVINSKA ILI REFORMATSKA CRKVA MAĐARA-IZRAVNI SLJEDNIK REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE?

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s