UKRADENI IDENTITET (6): Raskol u Reformiranoj kršćanskoj crkvi i nastanak nove crkve

Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.

U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.

Prethodni članci:

USTROJSTVO REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRVA REGISTRACIJA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRAVNA OSOBNOST I PRAVO VLASNIŠTVA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE I REFORMIRANIH ŽUPA U HRVATSKOJ

SINODA U LUGU 1998.

NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE

RASKOL U REFORMIRANOJ KRŠĆANSKOJ CRKVI I NASTANAK NOVE CRKVE

Nelegalno poništenje legalno održane Sinode u Lugu 7. 11. 1998. godine, de facto je označio raskol u Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj.

Provedbeni odbor je nastavio svoje djelovanje i pripremanje Sinode za svibanj 1999. godine, dok je dio crkvenih općina (župa) sa svojim svećenicima a koji su podržali nelegalno poništenje Sinode, nastavio djelovati izvan okvira odluka Sinode iz Luga i odluka Provedbenog odbora. Tako je zapravo Endre Langh sebe i svoje istomišljenike izdvojio iz Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, djelujući kao paralelna Reformirana crkva.

“Sinoda” pod vodstvom Endre Langha

Svojim dopisom od 1. veljače 1999. godine, gospodin Endre Langh, predstavljajući se kao biskup, sazvao je Sinodu za dan 20. veljače 1999. godine.

Zakazanog datuma, u Osijeku (Retfala), održana je tzv. Izvanredna Sinoda “Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj”. U zapisniku navedene “Sinode” nalazimo kako su na istoj bili delegati 15 župa.

87038166_222076938838436_1300665437536649216_n

No, činjenica je da dio navedenih “župa” zapravo nisu bile župe već filijale s vrlo malim brojem vjernika kao što su: Beli Manastir, Pleternica, Osijek (ovdje se ne misli na župu u Tvrđi već na mađarsku župu u Osijeku), Brekinska, Vinkovci. Iz zapisnika nije jasno jesu li doista navedene crkvene općine imale svoje predstavnike (osim župnika)?

Na ovome je skupu izabran Endre Langh za biskupa kao i Sinodalno vijeće koje je uz biskupa brojalo 6 članova.

87156411_212522423269622_5501908455419543552_n

Također su uspostavljena dva Seniorata: Osječki i Baranjski te potvrđeni seniori.

Novoizabrani biskup je zatražio od nazočnih da se donese odluka o poništenju Sinode iz Luga od 7. 11. 1998. godine, koju je on već ranije, kako smo naveli u prethodnom članku, u ime “Biskupskog ureda” poništio.  Nazočni su prihvatili ovaj prijedlog.

Ova “Sinoda” niti njezine odluke, iz nekoliko razloga ne može biti valjana Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Naime, “Sinodu” sukladno tada važećem Ustavu RKCH  iz 1993. godine, čl. 48.  moglo je sazvati samo Predsjedništvo Crkve. Sukladno odluci Sinode iz Luga, Provedbeni odbor je zapravo imao ulogu Predsjedništva crkve. Dakle, Provedbeni odbor kao predsjedništvo je jedino imalo ovlasti voditi Crkvu, a “počasni biskup” Langh nije imao nikakvih ovlasti niti  voditi niti zastupati crkvu (osim u slučaju da ga je za predstavljanje imenovao Provedbeni odbor) pa tako ni sazvati izvanrednu Sinodu.86715742_193184668559257_1151896179949174784_n

Ono što je posebno sporno jest izbor biskupa na samoj Sinodi. Naime sukladno čl. 57. biskupa biraju odbori crkvenih općina a ne predstavnici istih na Sinodi. Isto vrijedi i za glavnog staratelja (laičkog predstavnika) misijskog referenta kao i za tajnika Sinode (čl. 60. i 61. Ustava RKCH).

86703412_492499641641343_1410508946958974976_n

S obzirom da je ova “Sinoda” sazvana od strane “počasnog biskupa” koji nije imao za to ovlasti,  te da su odluke na istoj donesene mimo odredbi Ustava RKCH, ona je mogla biti samo osnivačka Sinoda nove zajednice, što će i u pravnom smislu uslijediti.

Evidentiranje nove vjerske zajednice

Kako bi mogao pravno djelovati, Endre Langh evidentira novu vjersku zajednicu u Registar državnoga zavoda za statistiku pod nazivom REFORMIRANA KRŠĆANSKA CRKVA U RH – BISKUPSKI URED sa sjedištem u Vinkovcima, Vladimira Nazora 32. Ovom prijavom novoj se zajednici dodjeljuje Matični broj 1427814 te ona pravno djeluje od 4. ožujka 1999. godine.

Kako smo u drugome članku ovoga serijala naveli, u to vrijeme nije bilo druge mogućnosti za evidentiranje vjerskih zajednica. Jedino tijelo koje je vršilo upis i dodjeljivalo matični broj istima bilo je Državni zavod za statistiku.

S55C-6e20021908270_0001

Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj na čijem je čelu Provedbeni odbor a kojega je “počasni biskup Langh” napustio, nastavlja djelovati na temelju prvoga upisa 1993. godine i dodijeljenoj joj matičnog broja 0245453.

Upisom Reformirane kršćanske crkve u RH, Biskupski ured sa sjedištem u Vinkovcima, i u pravnom prometu, dakle de iure nastaju dvije Reformirane crkve a što će se kasnije potvrditi prilikom Evidentiranja vjerskih zajednica u Evidenciju vjerskih zajednica a o čemu će u sljedećim nastavcima biti više riječi.

Dakle, od nelegalnog poništenja Sinode iz Luga od strane “počasnog biskupa” Langha, te od upisa u Registar poslovnih subjekata Zavoda za statistiku, nedvojbeno je da je došlo do raskola u Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj odnosno do dvije paralelne Reformirane crkve.

Prva je Crkva djelovala u pravnom prometu na temelju upisa iz 1993. godine matičnim brojem 0245453, poštovala je odluke Sinode u Lugu a na njenom čelu je bio Provedbeni odbor koji je, sukladno odluci Sinode, pripremao novu izbornu Sinodu za svibanj 1999. godine.

Drugu Crkvu je predvodio gospodin Endre Langh koji se proglasio za aktivnog biskupa, suprotno odluci Sinode iz Luga. Za potrebe pravnoga djelovanja evidentirao je novi pravni oblik dakle novu Reformiranu crkvu kojoj je dodijeljen matični broj 1427814.

Dakle, jasno je i evidentno da je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj na čelu s Provedbenim odborom djelovala sukladno valjanim i legalnim odlukama Sinode, dok je nova tvorba, Reformirana kršćanska crkva u RH, Biskupski ured na čelu s gospodinom Langhom nova zajednica. Ona će to u kasnijem svome djelovanju osporavati, tvrdeći da je ona jedina legitimna Reformirana crkva, a o čemu će biti više govora u narednim člancima, no pravni slijed koji je evidentan od 1993. pa do 1999. godine nedvojbeno potvrđuje da se gospodin Endre Langh zajedno s onima koji su ga u toj odluci podržali, izdvojio iz Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.

Nastavak Sinoda u Kopačevu i izbor novog vodstva Crkve

dr.sc. Jasmin Milić

Povezani članci: REFORMIRANA KALVINSKA ILI REFORMATSKA CRKVA MAĐARA-IZRAVNI SLJEDNIK REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE?

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: reformator.hr

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s