Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Lk 2, 22-40
Susret starca Šimuna s malenim Kristom u Hramu jest susret u kojem onaj koji iščekuje nadu Izraela, ima taj blagoslov da ga i primi u svoje ruke. Tako nastaje i predivna himna koju je starac Šimun izrekao:
Sad otpuštaš slugu svojega,Gospodaru,
po riječi svojoj,u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Luka 2,29-32
Prikazanje djeteta događalo se po Mojsijevu zakonu 43. dana nakon obrezanja muškog djeteta kada se žena smatrala očišćenom. Tom prilikom svećenici su zapravo blagoslovili rodilju i posvećivali prvorođenog sina. Roditelji su za uzvrat darovali janje mlađe od godine dana ili mlađu golubicu, ovisno o materijalnim mogućnostima.
Tako je bilo i u Marijinu slučaju, a kao što je sve u vezi Isusa prorečeno u Starom zavjetu, tako je prorečen i ovaj događaj: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“, čitamo u Malahiji 3, 1.
I ako skroman, ovaj prizor spada u najveličanstvenije događaje povezane s Kristovim ovozemaljskim životom. Kralj nad kraljevima po kome je sve stvoreno dolazi u svoj Hram kao maleno djetešce. Od mnogih neprepoznat, ali ne i od svih. Tu su oni koji iščekuju, koji će u Kristu prepoznati iščekivanu nadu.
Više o tome susretu poslušajte u propovijedi biskupa Jasmina Milića u priloženom videu: