Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.
U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.
Prethodni članci:
USTROJSTVO REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ
PRVA REGISTRACIJA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ
PRAVNA OSOBNOST I PRAVO VLASNIŠTVA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE I REFORMIRANIH ŽUPA U HRVATSKOJ
NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE
RASKOL U REFORMIRANOJ KRŠĆANSKOJ CRKVI I NASTANAK NOVE CRKVE
SINODA U KOPAČEVU I IZBOR NOVOG VODSTVA CRKVE
DJELOVANJE TAJNIKA DRŽAVNOG POVJERENIŠTVA ZA ODNOSE S VJERSKIM ZAJEDNICAMA
Nakon Sinode u Kopačevu o kojoj smo govorili u prethodnom članku, obavljen je izbor novih dužnosnika Crkve te su isti postavljeni redovitom procedurom u službu. Također je izvršena izmjena naziva Crkve u tada jedinom tijelu koje je evidentiralo vjerske zajednice, Državnom zavodu za statistiku. Tako je Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj nastavila djelovati matičnim brojem 0245453 koji joj je dodijeljen prilikom prvoga upisa 1993. godine, dok je crkva pod vodstvom Endre Langha izvršila upis nove zajednice – pravne osobe te joj je dodijeljen novi matični broj 1424184. Dakle, jasno je da je Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj upisane prvi puta 1993. godine, dok je zajednica koju je vodio Endre Langh bila nova zajednica, prvi puta upisana kao pravna osoba 1999. godine.
O svim navedenim činjenicama obaviješteno je bilo i Državno povjereništvo za odnose s vjerskim zajednicama. Tajnik Povjereništva (koje je kasnije djelovalo kao Komisija za odnose s vjerskim zajednicama a danas Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama) bio je Franjo Dubrović.
Iz samo njemu poznatih razloga, gospodin Dubrović je ignorirao činjenično stanje, te se otvoreno stavio na stranu Crkve koju je predvodio Endre Langh.
Zanimljiv je dopis kojega je Endre Langh uputio gospodinu Dubroviću (u kojem se vidi prisan odnos s njim) u kojem traži izravno miješanje i arbitriranje gospodina Dubrovića u odnosu na dvije reformirane konfesije.
U ovome dopisu od 30. rujna 1999. godine, gospodin Endre Langh piše tajniku Dubroviću, zahvaljujući mu na osobnoj pomoći i pomoći Crkvi koju predstavlja. U tome dopisu se žali na činjenicu da je Jánosu Kopácsi Kettősu omogućeno da predaje vjeronauk, te na posjetu premijera Republike Mađarske, Arpada Goncza Reformatskoj crkvi u Suzi. Mađarsku reformatsku crkvu prikazuje kao “Kettosevu tvorevinu”, “Mađarsku tvorevinu”, “Nacionalističku udrugu u vjerskom ruhu” i sl.
No, Povjereništvo odnosno gospodin Dubrović kao tajnik, umjesto da se držao neutralno u ovome sporu, te poštivao Ustav RH koji jamči svim vjerskim zajednicama jednakost pred Zakonom (čl. 41.), kao i tada važeći Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, on šalje Ministarstvu prosvjete i športa dopis u kojem staje na stranu Crkve koju predvodi Endre Langh te diskreditira Crkvu koju predvodi János Kopácsi Kettős a koja je, kako smo u svim prethodnim člancima evidentno dokazali, bila legalna sljednica Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj iz 1993. godine.
U dopisu od 9. studenog 1999. godine, gospodin Dubrović će između ostaloga navesti:
1. Crkveni sud Reformirane kršćanske crkve isključio je iz Reformirane crkve Janosa Kettosa i Đuru Vargu kao svećenike i kao članove iste.
Naravno da ovakva odluka nije mogla biti valjana jer je “Crkveni sud” oformljen od nelegalnoga tijela koje se samo proglasilo za vodeće tijelo Reformirane kršćanske crkve. No, čak i takva nezakonita odluka nastala je 4. srpnja 1999. godine, dakle nakon Sinode u Kopačevu i nakon izbora Jánosa Kopácsi Kettősa za superintendenta (biskupa) i to od novonastale zajednice pa se odluke druge, odijeljene Crkve nisu mogle primjenjivati na valjano izabranog i posvećenog biskupa Crkve koja je pravno u Hrvatskoj djelovala od 1993. godine a kao takva pravna je sljednica Reformirane kršćanske crkve Jugoslavije.
2. Da se nakon isključenja János Kopácsi Kettős proglasio biskupom do tada nepostojeće Mađarske Reformirane kršćanske crkve.
Kako smo do sada, temeljem svih crkvenih odluka, a i u građansko-pravnom smislu vidjeli, Mađarska reformatska kršćanska crkva je postojala u Hrvatskoj od svoga prvoga upisa u Registar poslovnih subjekata Državnoga zavoda za statistiku. János Kopácsi Kettőss se nije sam proglasio biskupom već je, kako smo to naveli u prethodnom članku, izabran redovitim putem na ovu dužnost te postavljen u službu na propisan i legalan način. Upravo suprotno, Endre Langh se sam proglasio biskupom kada se usudio poništiti, na nezakonit način odluke Sinode u Lugu.
3. Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj nije konfesionalna crkva te joj se NE može omogućiti uvođenje školskog vjeronauka.
Teško je ovdje razumjeti što je gospodin Dubrović mislio pod time da Mađarska reformatska kršćanska crkva nije konfesionalna crkva. Kao i sve druge Reformirane crkve i ova crkva prihvaća određene reformirane konfesije, poput Druge helvetske konfesije i Heidelberškog katekizma. U tom smislu je, kao sve tradicionalne protestantske crkve, konfesionalna crkva. No, gospodin Dubrović je proizvoljno dao svoje mišljenje, te time započeo niz neugodnosti koje će ova Crkva imati u narednom periodu.
4. Da je Mađarska reformatska kršćanska crkva Mađara “Mađarska tvorevina nastala 1999. godine”
Upravo suprotno, Crkva koju je zastupao Endre Langh prvi puta se evidentira 1999. godine, dok je Mađarska reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, kako smo gore naveli i potvrdili prvi puta bila evidentirana 1993. godine te da je novim imenom ali istim matičnim brojem nastavila djelovati od 1999. godine.
Da je ovaj dopis prekoračenje ovlasti koje je gospodin Dubrović imao, na određeni način potvrđuje dopis predsjednika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr.sc. Gorana Granića od 13. studenog 2002. godine a u kojem između ostaloga stoji i sljedeće:
“S obzirom na odvojenost vjerskih zajednica od države, smatram nepriličnim da se, bilo ja, bilo Komisija za odnose s vjerskim zajednicama, upuštamo u ulogu arbitra, čime bi izgubili sadašnji nezavisan položaj i kredibilitet kod ostalih vjerskih zajednica, te moguće, prekoračili svoje ovlasti.”
Sličan je dopis upućen nešto ranije, 15. listopada 2002. godine Demokratskoj zajednici Mađara Hrvatske u kojem se također navode ovlasti Komisije:
“…Komisija je osnovana sa zadaćom da razmatra pitanja pravnog položaja i zaštite vjerskih zajednica, te odnosa između vjerske zajednice i države, posebice pojedinih tijela državne vlasti, te predlaganje Vladi Republike Hrvatske mjera za rješavanje određenih problema i poboljšanje odnosa s vjerskim zajednicama.”
No, iz ranijeg dopisa gospodina Dubrovića, više je nego očito da je učinjeno upravo ono što gospodin Granić odbija učiniti u ime Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Za zaključiti je da je gospodin Dubrović djelovao na svoju ruku, te da ostali članovi Povjereništva (kasnije Komisije) ili nisu bili upućeni, ili pak dovoljno zainteresirani za djelovanje gospodina Dubrovića.
Nažalost, gospodin Dubrović nije stao gore navedenim dopisom, već je i nadalje upućivao državnim tijelima dopise u kojima je osporavao Mađarskoj reformatskoj crkvi u Hrvatskoj pravno sljedništvo pa time i prava koja su iz toga proizlazila. Na koji je način svojim djelovanjem, odnosno svojim izjavama i tvrdnjama koja su određena državna tijela uvažavala kao rješenja o pravnom statusu, vidjet ćemo u narednim člancima kada budemo govorili o sporovima oko imovine pojedinih crkvenih općina i sl.
Nastavak Hrvatske župe na udaru “biskupa” Langha i ustrojstvo Protestantske reformirane kršćanske crkve
dr.sc. Jasmin Milić
Povezani članci: REFORMIRANA KALVINSKA ILI REFORMATSKA CRKVA MAĐARA-IZRAVNI SLJEDNIK REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE?
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.