Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.
U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.
Prethodni članci:
USTROJSTVO REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ
PRVA REGISTRACIJA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ
PRAVNA OSOBNOST I PRAVO VLASNIŠTVA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE I REFORMIRANIH ŽUPA U HRVATSKOJ
NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE
RASKOL U REFORMIRANOJ KRŠĆANSKOJ CRKVI I NASTANAK NOVE CRKVE
SINODA U KOPAČEVU I IZBOR NOVOG VODSTVA CRKVE
DJELOVANJE TAJNIKA DRŽAVNOG POVJERENIŠTVA ZA ODNOSE S VJERSKIM ZAJEDNICAMA
HRVATSKE ŽUPE NA UDARU “BISKUPA” LANGHA I USTROJSTVO PROTESTANTSKE REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE
Hrvatske župe unutar Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj bile su u manjini. Osim župe u Tordincima koja je najstarija protestantska crkva na prostoru današnje Hrvatske (prvi spomen 1551. godine kada je u ovome mjestu održana i prva protestantska Sinoda na ovim prostorima) djelovala je u Osijeku i Crkva Dobroga Pastira, osnovana 1998. godine. Ove su župe podržale gospodina Endre Langha u ustrojstvu nove Reformirane crkve. Razlog tomu je bilo zastrašivanje vjerništva u Tordincima i Osijeku (kao i u češkim župama u Pleternici i Bjeliševcu) “mađarskim nacionalizmom” Jánosa Kopácsi Kettősa.
Sinoda u Hrastinu, 19. travnja 2001.
Kako se unutar Crkve koju je prevodio Endre Langh pripremala Sinoda za 19. travanj 2001. godine na kojoj se trebao usvojiti Statut i Propisnici, predstavnici hrvatskih župa na čelu sa svojim župnikom i seniorom osječkim Jasminom Milićem dali su prijedloge za koje su smatrali da se trebaju uvrstiti u navedene crkvene akte. Između ostaloga predloženo je da u Statut uđe odredba da je “Hrvatski jezik službeni jezik Crkve”. Time se nije osporavalo mađarskim ili češkim župama uporaba njihovih jezika na bogoslužju ili crkvenoj administraciji, već se predlagalo da jezik Sinode, zvaničnih dokumenata crkve i sl. bude na hrvatskom jeziku (što je i logično i u skladu s Ustavom RH).
Ovome se prijedlogu “biskup” Langh žestoko usprotivio te zaprijetio sankcijama, kako župniku i senioru navedenih župa, tako i predstavnicima župa. Kako je navedenim crkvenim općinama bilo onemogućeno da daju svoje prijedloge za nove akte Crkve, te im se zaprijetilo pozivanjem policije ako predstavnici Tordinaca i Osijeka na Sinodi ustraju na svojim prijedlozima, iste su bojkotirale navedenu Sinodu.
Nakon Sinode u Hrastinu na kojoj je usvojen novi Statut i Propisnik, “biskup” Langh započinje hajku na župnika reformiranih župa u Osijeku i Tordincima. Isti princip kojega je gospodin Langh primjenjivao kako bi diskreditirao vlč. Jánosa Kopácsi Kettősa, sada je primjenjivao na župnika Jasmina Milića, prvoga optužujući za mađarski a drugoga za hrvatski nacionalizam. No, niti u jednom slučaju se nije radilo o nacionalizmu već do uspostavljanju poretka u Crkvi na, crkvenim propisima legitiman način.
Dana 23. travnja 2001. godine gospodin Endre Langh, u ime svoga “Biskupskog ureda” šalje dopis Jasminu Miliću u kojem, između ostaloga traži od njega da prihvati odluke Sinode iz Hrastina od 19. travnja 2001. godine kao i Statut koji je na ovoj Sinodi usvojen.
Na ovaj dopis je odgovoreno da Statut nije dostavljen niti župniku niti župama Tordinci i Osijek. Zamoljeno je da im se Statut dostavi, no to se nije učinilo. Umjesto toga uslijedio je drugi dopis od 27. travnja 2001. godine u kojem “Biskupski ured” obavještava župnika Jasmina Milića da je suspendiran sa svih dužnosti do odluke Crkvenog suda.
U obrazloženju ove odluke, između ostaloga stoji da se ista donosi zbog:
- Raspirivanja nacionalističke strasti.
Dakle, gospodin Langh je smatrao kako je prijedlog da se u Statut Crkve uvrsti da je hrvatski jezik službeni jezik Crkve “raspirivanje nacionalističke strasti”.
Pokušaj otuđenja imovine crkvenih općina
Kako smo to u prethodnim člancima naveli, imovina župa je uvijek pripadala župi, ako je tako bila uknjižena u Zemljišnim knjigama. U slučaju Tordinaca i Osijeka (Crkve Dobroga Pastira) nije bilo sporno da ista pripada njima.
To je potvrdio i tadašnji senior Baranjskog seniorata Lajoš Časti Sabo svojim dopisom od 21. studenog 2001. godine.
No, gospodin Langh je, usporedo s pritiskom kojega je vršio na navedene crkvene općine i njihovog župnika, s pozicije biskupa pokušao njihovu imovinu prenijeti u vlasništvo “Biskupskog ureda”.
I ovoga puta gospodin Langh ima podršku tajnika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, gospodinom Franjom Dubrovićem koji nadležnim sudovima i odvjetnicima šalje dopis u kojem navodi da je samo gospodin Endre Langh nadležan dati punomoć za zastupanje reformiranih crkvenih općina, konkretno crkvene općine Dobroga Pastira u Osijeku. To dakako nije bilo točno jer su crkvene opčine sukladno i crkveno-pravnim i građansko-pravnim aktima imale svojstvo pravne osobe i zastupao ih je župnik a ne biskup. Crkvene općine su same raspolagale svojom imovinom. Ovakvim svojim očitovanjima gospodin Dubrović je iskoristio poziciju državnog službenika kako bi dao netočne podatke nadležnim sudovima te time nanio štetu pojedinim crkvenim općinama.
No unatoč svemu tome, nakon nekoliko godina sudskih sporova, Vrhovni sud Republike Hrvatske je pravomoćno potvrdio svojim presudama da je imovina Crkvene općine Tordinci i imovina Crkve Dobroga Pastira u Osijeku u njihovom vlasništvu.
Ustrojstvo Tordinačkog seniorata
Uzalud su bili brojni pokušaji da se na miran način riješi ova nastala kriza, no gospodin Langh je bio uporan u svome naumu da se, nakon mađarskih župa koje su mu smetale u apsolutnom upravljanju njegovom crkvom, riješi i hrvatskih župa. Gospodin Langh ide toliko daleko da 23. svibnja 2001. godine šalje svim članovima župe u Tordincima dopis u kojem proziva njihovog župnika da je Srbin, te da bi mogli imati za župnika “čistokrvnog Hrvata”. Dakle, čovjek koji je prvo prozivao vlč. Jánosa Kopácsi Kettősa za mađarski nacionalizam, pa odbio prijedlog hrvatskih župa da u Statut uđe odredba da je hrvatski jezik službeni jezik Crkve, smatrajući to “raspirivanjem nacionalističkih strasti”, sada tordinčane koji su teško stradali u Domovinskom ratu, huška protiv njihovog župnika, te im umjesto njega nudi “čistokrvnog Hrvata”. Za zapitati se tko je onda tu u cijeloj priči ne samo nacionalist već i isključivi šovinist pa i mnogo više (posebno kada se spominje Hrvat čiste krvi).
Zbog svega toga su predstavnici hrvatskih župa bili primorani da se, na skupu u Tordincima dana 24. svibnja 2001. godine organiziraju u “Tordinački seniorat” pokušavajući i s te pozicije učiniti sve da se sačuva jedinstvo u onom djelu Crkve koji se odvojio od Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Crkveni odbori, kao i Seniorat pozivaju gospodina Langha na dijalog, no nažalost bez uspjeha.
Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj
Bez obzira na sve napade koji su dolazili od strane gospodina Langha, na sve dopise koje je slao državnim i crkvenim institucijama kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, u kojima je navodio mnoge neutemeljene optužbe te odbijanja svakog dijaloga, “Tordinački seniorat” je bio uporan u iznalaženju rješenja i pozivanja na dijalog. No, kako smo već naveli, svi su ti pokušaju ostali bez uspjeha. Umjesto da je poradio na iznalaženju rješenja, gospodin Langh je pokretao sudske sporove, prijetio izopćenjima iz Crkve i sl.
Kako bi se sačuvalo jedinstvo “hrvatskih župa”, njihov pravni status, imovina, te uspostavio pravni poredak, ovim župama nije preostalo ništa drugo nego da se organiziraju u samostalnu denominaciju kako bi ostvarili svoja prava koja su im zbog djelovanja Endre Langha bila ugrožena.
Nakon što su iscrpljene sve mogućnosti da dođe do mirnog rješenja nastale krize, “Tordinački seniorat” je na sjednici Senioralnog vijeća 13. veljače 2002. godine donio odluku da se naziv seniorata mijenja u Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj. Crkva je nastavila djelovati neovisno i danas je u punom zajedništvu s Anglikanskim crkvama, članicama GAFCON-a. Potpisnica je i Ugovora s Vladom Republike Hrvatske. Dana 3. svibnja 2013. godine, anglikanski biskupi iz SAD, Engleske i Njemačke, uz prisustvo predstavnika većine vjerskih zajednica, posvetili su Jasmina Milića i za biskupa ove Crkve.
Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj, temelji svoju povijesnost na najstarijoj Protestantskoj župi u Hrvatskoj, Crkvenoj općini Tordinci te je u zajedništvu s Reformatskom kršćanskom crvom Mađara u Hrvatskoj koja je pravna sljednica Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.
Nastavit će se…
dr.sc. Jasmin Milić
Povezani članci: REFORMIRANA KALVINSKA ILI REFORMATSKA CRKVA MAĐARA-IZRAVNI SLJEDNIK REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE?
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.