Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.

U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.

Prethodni članci:

USTROJSTVO REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRVA REGISTRACIJA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE U HRVATSKOJ

PRAVNA OSOBNOST I PRAVO VLASNIŠTVA REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE I REFORMIRANIH ŽUPA U HRVATSKOJ

SINODA U LUGU 1998.

NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE

RASKOL U REFORMIRANOJ KRŠĆANSKOJ CRKVI I NASTANAK NOVE CRKVE

SINODA U KOPAČEVU I IZBOR NOVOG VODSTVA CRKVE

DJELOVANJE TAJNIKA DRŽAVNOG POVJERENIŠTVA ZA ODNOSE S VJERSKIM ZAJEDNICAMA

HRVATSKE ŽUPE NA UDARU “BISKUPA” LANGHA I USTROJSTVO PROTESTANTSKE REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE

 

SVEĆENIČKO REĐENJE I BISKUPSKO POSVEĆENJE ENDRE LANGHA

U prvome članku ovoga serijala spomenuli smo kako je prva Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, 1993. godine izabrala župnika Endre Langha za biskupa. No, unutar te Crkve nikada se nije pristupilo biskupskom posvećenju izabranoga biskupa. Razlog tomu se može tražiti u činjenici da gospodin Endre Langh nikada nije završio propisani teološki studij (poznato je da je svega nekoliko mjeseci, 1952. godine studirao na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve dok je isti bio u sastavu Sveučilišta odnosno Univerziteta u Beogradu) pa stoga nije ispunjavao uvjete da bude zaređen za reformiranog svećenika. U početku je djelovao kao levita (služba unutar mađarskih reformiranih crkava koja se dodjeljuje laicima da mogu obavljati određene službe, uglavnom službu propovijedanja pod nadzorom ovlaštenog župnika). Iako je imao odobrenje biskupa da upravlja župom, status zaređenog  svećenika nije stekao sve do 2002. godine.

O tome Endre Langh i sam progovara na sjednici Sinodalnog vijeća od 29. studenog 2001. godine, svoje, već odijeljene Crkve:

“U Reformiranoj crkvi za vrijeme Jugoslavije nitko od nas župnika nije bio ređen. Ja sam na sinodi u Debeljači, 1956. godine., potpisao tz. župničku zakletvu. Neki ni to nisu. Ipak nije bilo nikakvih spomena vrijednih problema. Međutim, u Reformiranoj su Crkvi u Mađarskoj uveli ređenje odmah nakon diplomiranja, a to je stara praksa Reformiranih crkava u svijetu…. O ređenju svih nas, bez iznimke razgovarali smo nekoliko puta. Nije bilo nikakvih zapreka, nitko nije bio protivan – osim što smo mi stariji smatrali malo neobičnim da budemo ređeni već pri kraju službovanja….”

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se ređenje organizira, konačno je 24. studenoga 2002. godine u Karancu upriličena služba zaređenja za svećenika i posvećenja za biskupa Endre Langha kao i svećenika koji su djelovali unutar Crkve koja se 1999. godine odvojila od Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.

Ređenje je izvršio  biskup iz Mađarske Gusztáv Bölcskei koji je na određeni način ovo posvećenje obavio “samoinicijativno” jer, po informacijama koje posjedujemo nije imao odobrenje Sinode da može izvršiti posvećenje biskupa druge Crkve a što je  trebao imati.

O ovome događaju pisano je i u Glasu Slavonije od 25. studenoga 2002. godine. U članku se navodi da je posvećeno “desetak kalvinskih župnika od kojih neki bogoslužje drže već više desetaka godina, a među njima i biskup Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj Endre Langh”.

Uz Endre Langha za svećenike su bili zaređeni i Károly Andel iz Osijeka, njegova supruga Ilona Andel, Janos Hajek iz Karanca,  János Kanalas iz Korođa, Branimir Bučanović iz Zagreba te Lidija Dotlić iz Osijeka (Snimku zaređenja i posvećenja možete vidjeti ovdje)

Zanimljivo je da je župnik iz Luga i senior Baranjskog seniorata, Lajoš Čati Sabo odbio da se ovom prigodom zaredi. On se ranije usprotivio zaređenju Janoša Hajeka iz Karanca jer isti nije nikada studirao odnosno završio teološki fakultet,  Lajoš Čati Sabo će nakon Endre Langha biti izabran za biskupa njihove Crkve, te će 28. listopada 2011. godine biti zaređen za svećenika a sutradan, 29. listopada 2011. posvećen i za biskupa.

Tako je nova zajednica pod vodstvom Endre Langha dobila i nove svećenike koji su po prvi puta bili i zaređeni za svoje službe.

Ono što je dakako problematično, a što smo vidjeli u prethodnim člancima, jest činjenica da se gospodin Langh godinama predstavljao kao biskup, da je s te pozicije “suspendirao”, “ekskomunicirao” legalno zaređenje svećenike, pokretao sudske sporove, pokušao oduzimati imovinu crkvenim općinama a da zapravo nije bio niti izabran i zaređen za svećenika a time niti posvećen za biskupa. Dakle, punih 50 godina Endre Langh je služio bez svećeničkog zaređenja a 19 godina se predstavljao biskupom a u tu službu nije propisno uveden odnosno posvećen.

U sedmom djelu  ovoga serijala govorili smo o posvećenju biskupa Jánosa Kopácsi Kettősa koji je za razliku od gospodina Endre Langha koji se godinama predstavljao biskupom, iako nije bio zaređen niti za svećenika, propisno završio teološki studij te bio zaređen za svećeničku službu.

Kako smo ranije naglasili, János Kopácsi Kettős se posebno istakao tijekom ratnoga razdoblja, vodeći prognaničku župu u Osijeku ali isto tako je revno obilazio prognanike koji su se nalazili u drugim mjestima Republike Hrvatske kao i Republike Mađarske.

Nakon završetka studija teologije u Budimpešti, propisno je zaređen za reformiranog svećenika 21. studenog 1991. godine.

I ove činjenice govore da je u slučaju izbora i posvećenja Jánosa Kopácsi Kettősa sve bilo učinjeno sukladno propisima Crkve, dok je u slučaju Endre Langha bilo brojnih suprotnosti s važećim kanonima. Tek nakon što se odvojio od Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj i evidentirao novu zajednicu 1999. godine, gospodin Langh je bio zaređen za svećenika i posvećen za biskupa na veoma dvojben način.

Nastavak Novi Zakon i potpisivanje Ugovora “Reformirane kršćanske crkve” i Vlade RH

dr.sc. Jasmin Milić

Povezani članci: REFORMIRANA KALVINSKA ILI REFORMATSKA CRKVA MAĐARA-IZRAVNI SLJEDNIK REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE?

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

 

Naslovna fotografija: reformator.hr