Nakon izbijanja bubonske kuge, bolesti toliko zastrašujuće da je poharala Europu sa smrtnim ishodom po čak 60 % stanovništva, u kolovozu 1527 g velika se većina stanovništva Wittenberga dala u bijeg pred bolešću, a Luther i njegova trudna žena Katarina su ostali u svom domu.
Martin Luther tada je objasnio svoju odluku:
“Treba razmišljati na sljedeći način :
Dakle, Božjim dopuštenjem neprijatelj nam je poslao otrov i smrtonosne namirnice. Zato ću Boga milostivo zamoliti da nas zaštiti. Zatim ću kaditi, raskuživati dimom, pomoći pročišćavanju zraka, davati lijekove i sam ih uzimati. Izbjegavat ću mjesta i osobe u kojima moja prisutnost nije potrebna kako ne bih bio kontaminiran te tako mogao zaraziti i zagađivati druge, i tako uzrokovati njihovu smrt kao posljedicu mojeg nemara. Ako bi Bog poželio da me uzme, sigurno će me naći, a ja sam učinio ono što je očekivao od mene, tako da nisam odgovoran ni za vlastitu smrt ni za smrt drugih. Ako me pak treba moj susjed, neću izbjegavati mjesto ili osobu, već ću slobodno ići u pomoć.”
Iste te godine, upravo u vrijeme epidemije bubonske kuge, Martin Luther je spjevao 46 Psalam koji je postao himna reformacije:
NAŠ BOG JE JAKA UTVRDA
Naš Bog je jaka utvrda i pomoć našoj duši,
Kad tlo pod nama uzdrhta, u more brijeg se ruši.
Nek pobjesni val, nek trese se žal!
Gospodin je tu da pomoć pruži svu: Bog Jakovljev je s nama!
Stan Božji, šator Svevišnjeg sred svetog stoji Grada.
Od trešnje Gospod čuva njeg čim svjetlo tminu svlada.
Nek pobjesne svi, na zemlji nek vri!
Čim zagrmi glas svijet trne isti čas; Bog Jakovljev je s nama!
Moć Božju gledat dođite i ratove što dobi,
do na kraj zemlje pođite jer svuda koplja slomi,
i lukove sve i strelice zle!
Nad svima je Bog, nad vojskom svijeta tog: Bog Jakovljev je s nama!
Vezani članak: KORONAVIRUS – ŠKOLA POVJERENJA U BOGA