KRIST – LJUBAV KOJA SE NE ŠTEDI

“Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ‘Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?’ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: ‘Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.’ ” Ivan 12, 1-8

U Velikom ili Svetom  tjednu smo s Kristom u hodu kroz njegove posljednje ovozemaljske dane. Isus je dobro znao što ga očekuje. I dok su njegovi učenici pa i velika većina naroda smatrali kako je izgleda kucnuo čas da se Krist proslavi kao ovozemaljski kralj (na Cvjetnicu smo se prisjećali kako je Isus radosno dočekan u Jeruzalemu), Isus je svjestan da odlazi na križ, da će to biti njegovo prijestolje, a kruna ona od trnja. No, on je zbog toga i došao, te je spreman uzeti taj križ na sebe, križ ljubavi prema tebi i meni.

U tim posljednjim danima Isus nema vremena za predah. U 11 poglavlju evanđelja po Ivanu opisano nam je uskrsnuće Lazarevo. Sjetimo se kako su Lazar, kao i njegove sestre Marija i Marta bili Isusovi prijatelji. Nakon što se dogodilo silno čudo uskrsnuća, kojim je Krist zapravo potvrdio sebe kao pobjednika nad smrću te da su život i smrt u Njegovim rukama, mnogi religiozni prvaci su se uplašili Njegova djelovanja vjerujući da će jedno takvo čudo mnoge potaknuti da slijede Krista. Željeli su da se Isus pogubi, no kako tad još nije bio došao njegov čas, Isus se povukao u grad Efraim gdje je jedno vrijeme bio sa svojim učenicima. Mi bismo današnjim aktualnim jezikom rekli, povukao se u samoizolaciju.

Ne znamo koliko je dugo bio tamo, no vjerojatno se radilo o nekom kraćem periodu.Šest dana prije pashe, Isus je odlučio otići u dom svojih prijatelja, Lazara, Marte i Marije koji su živjeli u Betaniji. Upravo zbog Lazara su židovski vjerski prvaci htjeli dati Isusa ubiti, no on se svojih prijatelja ne odriče. Odlazi u njihov dom. S njima večera, razgovara… Možemo samo zamisliti kako je tekao taj razgovor i koliko je domaćinima značilo da imaju Isusa u svojoj sredini. Znao je Isus da će i oni uskoro, kada ga više ne bude fizički na zemlji, biti uplašeni i zabrinuti. I zato ih dolazi ohrabriti. Isus ide uskoro na križ, no misli na svoje prijatelje.

Šest dana prije pashe bila je nedjelja. Isus blaguje sa svojim prijateljima. Isus će blagovati i na sam dan uskrsnuća, te opet u osmi dan, kada se susreće s Tomom i opet u nedjelju. Ne vidimo li ovdje naglasak na euharistijsku gozbu koja će se nakon Isusovog uskrsnuća redovito događati među kršćanima, upravo u nedjeljni dan? Svaka nedjelja je zapravo tjedna proslava Kristova uskrsnuća. I koliko god da smo tužni što ovaj Uskrs nećemo moći biti u svojim crkvama u zajedništvu, svake ćemo nedjelje imati prilike proslaviti Kristovo uskrsnuće, slušajući Njegovu riječ i blagujući od Njegova stola.

aromatherapy-aromatic-bottle-932577

Isus je na ovoj gozbi sa svojim prijateljima sigurno razgovarao i o onome što ga uskoro očekuje. Marija, sestra Lazareva razumije što se ima dogoditi, možda i bolje od učenika.Ona uzima libru dragocjene nardove pomasti i njome maže Isusove noge. Radilo se doista o dragocjenoj pomasti. Juda je procjenjuje na 300 denara što je više od godišnjeg prihoda jednog nadničara.Juda prigovara i kaže da je bolje da se to dalo siromasima. I zanimljiva je opaska pisca sv. teksta: to ne reče zbog toga što mu je stvarno bilo stalo do siromaha već zato što je bio kradljivac. Nije li nam poznat takav prigovor i danas? Zašto se daje na ovo ili ono a posebno je taj prigovor aktualan kada se daje za djelo Božje, jer eto može se taj novac i bolje upotrijebiti. No, koliko oni koji takve prigovore daju i sami djeluju u pravcu da se pomogne potrebitima?

Isus ušutkuje Judu i dozvoljava da se na njega potroši skupocjena pomast. Marija ga zapravo pomazuje za sprovod ali u isto vrijeme pokazuje mu svoju predanu ljubav. Dala je najvjerojatnije najdragocjenije što je imala. Juda je smatrao da je taj čin nepotrebno rasipanje, no Marija doista pokazuje Isusu ljubav koja se „rasipa“, prelijeva. Imala je ogroman razlog za to. Isus je u život vratio njezina brata ali i puno više od toga. Postao je i njen Život i Život svih onih koji su ga prepoznali kao Spasitelja i Gospoda.

A upravo je i Isus to učinio. Dao je sve svoje za nas. Njegova ljubav prema nama je rasipna, ne štedi, ne kalkulira. Sve daje za nas.Onda kada materijalno gubi svoju cijenu, shvaćamo bogatstvo ljubavi. Možda je i danas to vrijeme. Da shvatimo da Kristova ljubav nema cijenu. Ona je istina plaćena skupocjenom Kristovom krvlju, ali što mi za nju možemo dati? Možemo dati svoju ljubav Kristu i tom ljubavlju uzvratiti za Njegovu ljubav prema nama. I kao što se Njegova ljubav prelijevala, nije štedjela prema nama, tako ni mi nemojmo štedjeti kada Gospodinu dajemo hvalu, slavu, čast, svoje vrijeme, svoju volju, svoju predanost. Kako pjevamo u onoj jednoj pjesmi: Sve Isus ja predajem…

Biskup Jasmin Milić

(Ponedjeljak Velikoga tjedna)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s