KOLIKO NAM VRIJEDI KRIST?

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.« Matej 26, 14-25

Jučer smo načeli govor o Judi Iškariotskom na temelju izvještaja iz Ivanova evanđelja 13, 21-30. Danas nastavljamo razmišljati o Judinoj izdaji na temelju izvještaja iz Matejeva evanđelja 26, 14-25. Ovdje se opisuje isti događaj u kojem Isus ukazuje na Judu kao izdajnika, s jednim veoma značajnim prethodnim izvještajem. Naime, prije nego će ga konačno izdati i prije nego će ga Krist prokazati, Juda se već raspitivao kod glavara svećeničkih koliko bi mogao unovčiti Isusa. Ponudili su mu, ili kako tekst kaže odmjeriše 30 srebrnjaka. Po nekim izračunima danas bi to vrijedilo oko 43 EUR. Juda je na ovaj iznos pristao i od tada tražio pogodnu priliku da ga izda.

Dakle, kada se našao za stolom s Isusom, Juda je već kovao planove o izdaji. Kako jučer rekosmo, bio je u krugu učenika, ali nije pripadao doista Kristovim učenicima.

Juda je bio spreman izdati Isusa za manje od 50 EUR. Toliko mu je vrijedio Krist. Sjetimo se kako je taj Isti Juda gunđao kada je Marija skupocjenom pomasti pomazala Isusove noge. Ta je pomast vrijedila više od godišnje nadničarske plaće. Njoj je Krist bio vrijedan, dala mu je svoje najvrjednije što je imala. Juda ga je želio izdati, želio ga se riješiti i vjerojatno je razmišljao po principu: „daj što daš“.

Koliko za nas vrijedi Krist? Jesmo li mu spremni dati sve svoje ili ga žrtvovati za neka svoja nevrijedna zadovoljstva?

Kažemo da nam je Krist vrijedan no žrtvovat ćemo vrijeme molitve za duže spavanje. Kažemo da nam je Krist vrijedan ali ćemo provesti neusporedivo više vremena na društvenim mrežama nego u čitanju Božje riječi. Tvrdimo da smo sljedbenici Krista ali se radije odlučujemo za prolazno nego li za nebesko. Ulažemo puno više u materijalnu sigurnost nego li u nebeski stan. Kažemo da nam je vrijedan Krist ali ćemo naći mnoga opravdanja da ne dođemo svake nedjelje na zajedničko bogoslužje Crkve Gospodnje. Jesmo li se ikada zapitali da takvim našim postupcima ne prodajemo Krista za bezvrijednost?

Ako se Isus ne uklapa u naša očekivanja, u naš svjetonazor, u naše planove, naše vrijeme, naše želje, našu volju jesmo li ga spremni izdati? Nažalost, mnogi jesu i upravo to čine. Time pokazuju da im Isus nije vrijednost.

Za razliku od Jude, ostali apostoli osim Ivana su mučenički postradali za Krista. Za njih je Krist bio sve i bili su spremni dati i najveću cijenu za njega – vlastiti život. A to je Krist učinio prije za svakoga od njih i za nas. Dao je sebe kao skupocjenu žrtvu za grijehe svijeta i za život svijeta.

Mi smo danas pred mnogim izborima. Puno nam se toga nudi u zamjenu za Krista. Svatko od nas treba sam za sebe dati odgovor, postoji li u našem životu nešto što nam je toliko vrijedno da ćemo Krista izdati. Judina izdaja Krista je ekstremna, no ne znači da ga mi ne izdajemo i manjim nekakvim postupcima u kojima pokazujemo da Krist za nas nema veliku cijenu. Da, upravo našim odnosom prema Kristu pokazujemo i Njegovu vrijednost u našem životu, kao što i u međusobnim odnosima pokazujemo koliko nam tko vrijedi.

Približavamo se Velikom petku. Svojom smrću na križu Krist je očitovao svoju ljubav prema nama a time i koliko mu vrijedimo. Neprocjenjiva je to ljubav Kristova koja zaslužuje sve naše najbolje, najvrjednije. I kada mu to doista i damo, tada će i naš život biti ispunjen pravim vrijednostima a ne ispraznostima koje nam ne mogu ništa do prolaznoga ponuditi. Krist nam daje ne samo vječnost već i svrhovit i vrijedan ovozemaljski život.

Bog nas blagoslovio i učinio uvijek voljnima da svoje najbolje damo Kristu te da njega nikada ne žrtvujemo za bilo što u datom trenutku mislimo da nam može biti vrijedno. Jer, kako pjevamo u jednoj pjesmi: „Boljeg nema od tebe, tom se duša raduje, tom se moja duša raduje…“

Biskup Jasmin Milić

(Srijeda Velikoga tjedna)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Photo: youtube.com/screenshot

Odgovori