NE ŽELIŠ ZAJEDNIŠTVO? DA NISI NA JUDINOJ STRANI?

Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam:
jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« – ili neka poda nešto siromasima.  On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Ivan  13, 21-30

U 12 poglavlju Evanđelja po Ivanu čitamo kako je Isus blagovao s Lazarom i njegovim sestrama Martom i Marijom a sada ga opet susrećemo na gozbi, ovoga puta sa svojim učenicima. Ovo je gozba o kojoj ćemo više govoriti na Veliki četvrtak, no podijelit ću ovoga puta nekoliko misli na temelju današnjega čitanja.

Kada smo već kod gozbe, jeste li primijetili da je Isus volio gozbe? Prvo je čudo učinio upravo na jednoj gozbi, svadbenoj gozbi, kada je pretvorio vodu u vino. Sudjelovao je na gozbama farizeja, carinika i ostalih grješnika. Jedna od optužbi protiv njega je upravo bila ta, da jede i pije s grješnicima. Rado je na gozbama kod svojih prijatelja a i svoju ovozemaljsku službu završava s gozbom. Nakon uskrsnuća također će lomiti kruh – dakle objedovati sa svojim učenicima.

No, zašto je Isus sudjelovao na gozbama? Sigurno ne zato što je bio „izjelica i pijanica“ kako su ga optuživali, nego zato što je gozba konkretan čin zajedništva. On stvara Crkvu kao zajednicu. Kristu je stalo do zajedništva sa svojim narodom i do njihovog međusobnog zajedništva. Zato je euharistija važan kršćanski sakrament. Mi možemo preko interneta pratiti propovijedi ali se ne možemo pričestiti, odnosno sudjelovati u Večeri Gospodnjoj. Tko odbija zajedništvo Tijela Kristova odbija i zajedništvo s Kristom.

U tom kontekstu zanimljivo je sagledati izdaju Judinu. Tekst nam kaže da je Isus na ovoj gozbi bio „potresen u duhu“. Činjenica da će ga uskoro jedan koji je s njim na gozbi, izdati, za Krista je bolan osjećaj. On ne žali sebe već onoga koji će napustiti zajedništvo (jer zapravo nikad nije ni bio dio njega).

Nikada nećemo do kraja razumjeti zašto je Juda baš izdao Isusa, je li za to bio predodređen i sl. No, ono što je mnogo važnije da u ovome kontekstu razumijemo jest zašto je Juda slijedio Isusa, koje su mu bile krajnje namjere i očekivanja. Nisu naravno ni drugi učenici do kraja razumjeli Isusovo djelo, narav njegova kraljevstva, ali su im ipak namjere bile časnije nego Judine. Judi nije bilo stalo do zajedništva. Nosio je zajedničku blagajnu ali je iz nje krao. Dakle, bio je sebičan i nije bio osjetljiv za druge. Njegov komentar kojega smo jučer spomenuli u slučaju Marije koja je pomazala Isusu noge skupocjenom pomasti, kako se taj novac mogao bolje uložiti za siromahe, bio je licemjeran. On je samo mislio na svoju vlastitu korist i koja je materijalna ili kadrovska korist njegovog slijeđenja Krista. Kada je vidio da s Isusom neće ići kako je zamislio, bio je spreman otići iz zajedništva.

Nakon što je Isus proročki nagovijestio tko će biti njegov izdajnik te ukazao na njega davši mu zalogaj, Juda odlazi s Večere, odlazi iz zajedništva.
Zalogaj, koji je trebao označiti povezanost s Kristom i drugima, za Judu je bio poguban, Sotona je ušao u njega. To ne znači da je Sotona po zalogaju ušao u Njega, već da i pored toga što mu i ovim činom Isus svjedoči svoju naklonost i povjerenje a Juda donosi konačnu odluku.

Plautilla-Nelli-Posljednja-večera

Juda je odmah nakon zalogaja IZAŠAO. Otišao je iz zajedništva. Napustit će ga i okrenuti se protiv Krista. To se događa s onima koji su u zajednici Crkve bili samo radi vlastite koristi a zapravo nikad sljedbenici Krista.

U velikom tjednu, kada se sjećamo i uspostave Euharistije i Kristove otkupne žrtve, ne zaboravimo da samo u zajedništvu oko Kristove riječi i Njegove gozbe jesmo i u zajedništvu Crkve. Kada iz toga zajedništva odlučimo otići, svjedočimo da nikada nismo u njemu niti bili. Našim odlaskom iz zajedništva zapravo postajemo neprijatelji ne samo Crkve već i samoga Krista koji je glava Crkve. Stoga, dobro razmislimo što činimo kada protiv zajedništva govorimo i djelujemo. Tada smo na strani Jude a vjerujem da nitko od nas to ne želi biti.

Biskup Jasmin Milić

(Utorak Velikoga tjedna)

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Odgovori