Ovih dana, pored broja zaraženih i umrlih od COVID – 19, glavna je tema i don Josip Delaš, župnik Crkve Svetog Leopolda Bogdana Mandića u splitskoj Sirobuji. Sudeći po mnogim vijestima, člancima, komentarima koje čitamo na raznim portalima te gledamo i slušamo na vijestima, moglo bi se zaključiti da je don Josip Delaš najopasniji širitelj zaraze koronavirusa.

Odmah želim reći da osuđujem svako nepoštovanje propisanih mjera koje su u interesu očuvanja i zaštite zdravlja ljudi. Isto tako osuđujem svako nasilje, bilo verbalno bilo fizičko, posebno ako se ono događa u crkvi ili ispred crkve. Neka institucije odrade svoj posao, uzimajući u obzir sve okolnosti nemiloga događaja na Uskrs u spomenutoj crkvi.

Također se zalažem za odgovorno ponašanje, kako nas u crkvama i vjerskim zajednicama tako i svih drugih bez obzira koju djelatnost obavljali.

No u ovome slučaju nije samo neprimjereni rječnik don Josipa i neprimjerena reakcija pojedinih vjernika prema novinarima problematična. Što se ovdje još događalo?

Što je bila intencija novinara koji su se okupili ispred crkve u Sirobuji? Da spriječe eventualno širenje zaraze između vjernika ili da svojim redakcijama donesu vijesti koje će biti dobro popraćene a time i donijeti dobru zaradu istima? Ako bi bilo ovo drugo, onda se ne razlikuju od onih trgovaca u Hramu koji su došli ne zbog Hrama već zbog zarade. Isus se prema njima, sukladno današnjem razumijevanju prikladnoga, veoma neprikladno ponio. No, ipak ću vjerovati da je intencija novinara bila humana, u cilju očuvanja zdravlja vjernika koji su navalili toga jutra na uskrsnu misu. Ako je tako, onda su ugrozili i svoje vlastito zdravlje (pod pretpostavkom da već nisu zaraženi) kako bi utjecali na vjernike da ne čine ono što je po njihovo zdravlje kao i zdravlje njihovih bližnjih opasno. No, u tome slučaju imali su mogućnost pozvati policiju odnosno Stožer te prijave eventualno kršenje mjera Stožera civilne zaštite. Ako to nisu učinili, onda bi se moglo zaključiti da su suodgovorni za neodgovorno ponašanje vjernika koji su se unatoč zabrani našli u crkvi. Koliko sam razumio, policija je pozvana ali nakon što je novinarka koja je snimala u crkvi bila fizički u njoj i napadnuta. Dakle, policija je pozvana u cilju zaštite napadnute novinarke. To je dakako u redu i nasilje bilo koje vrste, kako sam rekao na početku ne treba tolerirati, no to se trebalo odmah učiniti kako bi se spriječio svaki eventualni incident prema novinarima. Isto tako novinari su mogli nazvati nadbiskupiju te zatražiti njihovo očitovanje i eventualnu reakciju nadležnih crkvenih vlasti.

Dakle, novinarka je ušla u crkveni prostor i snimila vjernike na misi. Tako sam pročitao na mnogim portalima. No, pažljivim sagledavanjem spomenute snimke ne radi se o misi. Svećenik nije za oltarom, nekolicina vjernika se nalazi u crkvi (koliko sam izbrojao ima ih manje od deset) koji na propisnoj udaljenosti jedni od drugih stoje i pretpostavljam mole. Za one koji ne znaju, vjernici mogu ući na osobnu molitvu u crkvu i istovremeno ih može biti najviše deset (po propisima Hrvatske biskupske konferencije). Dakle, u trenutku nastanka sporne snimke, po mome mišljenju, čak i nema kršenja propisa. Jesu li ti vjernici kasnije ostali na misi i jesu li time kršili zakon, svakako će mjerodavni ustvrditi.

No, po mome skromnom poznavanju kako građanskog tako i crkvenog prava, novinarka je neovlašteno ušla u crkveni prostor koji je nepovrediv te neovlašteno snimala. Naime, Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u čl. 12 jasno kaže: „Zgrade i prostorije namijenjene obavljanju vjerskih obreda nepovredive su, osim u slučajevima i pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom.“ Ako se ovdje radi o nekakvom posebnom propisanom Zakonu neka me netko uputi u njega. Naravno, postoje i drugi propisi koji se odnose na privatne prostore i neovlašteno snimanje. Ako je to činila ovlašteno, znači li da novinar nepozvan može ući u bilo koji vjerski objekt pa tako recimo i u župni stan ili biskupski dvor i snimati bez problema što želi, pozivajući se na obavljanje posla od javnog interesa?

Za razliku od vjernika u crkvi, koji su se držali fizičke distance, na vratima crkve se moglo vidjeti nekolicina novinara koji su jedan uz drugoga i koji silom pokušavaju da otvore vrata crkve. Meni je ovakvo ponašanje novinara puno rizičnije za eventualno prenošenje virusa nego što će se desetak vjernika naći na molitvi u crkvi, poštujući fizičku distancu. Tko garantira da među novinarima, koji nemaju ni adekvatnu zaštitu (vidi se da je samo jedna novinarka među njima imala zaštitnu masku) nema zaraženih?

Dakako i u tome se slučaju nije smjelo pribjeći verbalnom i fizičkom napadu već pozvati policiju zbog prekršaja kojega je novinarka eventualno učinila odnosno naknadno protiv nje podnijeti adekvatnu prijavu.

Ono što također slušam i čitam ovih dana a vezano za ovaj nemili događaj, jest izjava: „Unatoč zabrani, don Josip je održao misu..“ Nema zabrane održavanja mise odnosno bogoslužja bilo koje vjerske zajednice. No, mise odnosno bogoslužja, zbog ugroze se ne održavaju s narodom. Oni koji imaju mogućnost prenose svoja bogoslužja putem televizije, radija ili interneta. No, u crkvama se i dalje redovito služi. Naravno, i tu ima nedorečenosti pa je upitno tko može služiti i biti prisutan u crkvi. Na rimokatoličkim misama koje sam gledao putem Televizije, vidio sam po 3 klerika, dva laika čitača biblijskih tekstova, orguljaša, po pet pjevača zbora. Naravno, tu su još i kamermani. Je li i u tom slučaju prekršena mjera Stožera civilne zaštite?

Nedavno mi je jedan pravoslavni svećenik rekao kako mu je policija došla za vrijeme služenja svete liturgije na kojoj je bilo dva svećenika i jedan laički služitelj koji je tu bio kako bi pjevao one dijelove koje inače narod pjeva, te mu tvrdila kako je služenje zabranjeno izrekavši mu usmenu opomenu. Pastor jedne od tzv. Slobodnih crkava reformacijske baštine također me je izvijestio o posjeti policije i neugodnom razgovoru jer se u njegovim crkvama služilo pazeći da broj služitelja ne prijeđe brojku od pet. To samo govori koliko nedorečenosti i nejasnoća postoji oko ovih odredaba o bogoslužjima.

I na kraju, žao mi je don Josipa. Javnost ga je upoznala kao starijeg svećenika koji ne zna kontrolirati ljutnju i bijes, koji je izrekao neprimjerene riječi na Uskrs. Više bi me radovalo da je blagoslivljao umjesto proklinjao. No, njegovi ga vjernici poznaju kao požrtvovnog svećenika koji je puno učinio ne samo za svoju župu već i za širu zajednicu. Njegovo djelo se ne može promatrati isključivo kroz ovaj neprimjereni incident već kroz cjelokupnu njegovu životnu misiju a koja je, kako barem upućeni kažu, primjer predanog i posvećenog župnika. Samo oni koji su u svećeničkoj službi (bilo koje Crkve ili vjerske zajednice) znaju težinu iste. Oni koji popove isključivo gledaju kao lopove, uvijek će imati predrasude i nikada neće objektivno promatrati službu jednog vjerskog služitelja. Odricanje, rad s ljudima, nošenje ne samo vlastitog tereta već i tereta svojih župljana, stres, često nerazumijevanje od strane drugih pa nerijetko i od crkvenih vlasti, uzimaju svoj danak. Uz to je i sadašnja situacija svim svećenicima veoma stresna, bolna i emotivna pa i napeta. Kao svećenik don Josip bi trebao slušati svoga biskupa, koliko god se ne slagao s njegovim uputama. No, radi se o starijem svećeniku čija su leđa nosila ogroman teret službe koja je iza njega. Da sam na mjestu njegovog nadbiskupa, svakako bih mu omogućio da u miru uživa plodove svoga plodonosnoga života i rada. Nadam se da će se za dobro don Josipa ipak tako postupiti. Zasigurno nije zaslužio da ga se ocjenjuje po trenutnom gubljenju živaca u situaciji koja nikome nije ugodna.

Dok se ime don Josipa može naći svakodnevno na različitim portalima, dotle mnogi svećenici i vjerski službenici različitih vjerskih zajednica vrlo odgovorno i neumorno rade i u ovo vrijeme kako bi mnogim potrebitima bili na pomoći. U Italiji je, po zadnjem podatku do kojega sam došao, umrlo preko 60 svećenika, ne zbog služenja mise već što su mnogi od njih konkretno pomagali oboljelima na različite načine.  No, takve vijesti ne donose baš neku zaradu portalima, posebno onima koji baš oko najvećih kršćanskih blagdana pojačaju svoju netrpeljivost prema Crkvi.

Ovih dana često slušamo izjave kako bi nas ova situacija trebala učiniti boljim ljudima. Ovakve situacije i reakcije na iste ne govore tome u prilog, no ja se ipak i dalje nadam i vjerujem u čovjeka.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima!

dr.sc. Jasmin Milić

Biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: FOTO: SCREENSHOT/FACEBOOK/DALMATINSKI PORTAL