“I nitko ne može reći ‘Gospodin Isus”, osim u Duhu Svetom.” 1 Kor 12, 3b

Pedeset dana nakon Uskrsa slavimo blagdan Duhova. Naziv Duhovi je preuzet iz staroslavenskog jezika gdje je to genitiv jednine a odnosi se na Duha Svetoga a ne na više duhova, kako to može zvučati u našem modernom jeziku. Zato s pravom možemo reći da je ovo blagdan Duha Svetoga.

Pedeset dana iza Pashe, Židovi su slavili Pedesetnicu, odnosno blagdan sedmica (Lev 23,15; Iz 34,22). To je zapravo bio dan zahvale za žetvu koja se tih dana završavala. Kasnije su Židovi na ovaj dan slavili i proglašenje Zakona na Sinaju nakon izlaska iz Egipta.

Toga dana mnoštvo hodočasnika našlo se u Jeruzalemu.  Gospodin je smatrao prikladnim da tada izlije svoga Duha Svetoga na apostole.

Apostoli su bili zajedno na molitvi, na jednom mjestu u kući u kojoj su gornju sobu koristili za svoja bogoslužja, za molitvu. Snaga zajedništva, snaga molitve, bitno je obilježje Crkve od samog njenog početka. Duh Sveti dolazi na Crkvu  djeluje u Crkvi i po Crkvi.

 Stoga su kršćani pedeset dana nakon Uskrsa slavili blagdan Duha Svetoga i time završavali Uskrsno razdoblje crkvene godine. Već oko 150  godine nakon Krista spominje se proslavljanje „Pedesetnice“ (grčki Pentekost).

Ovaj blagdan treba biti dan velike radosti jer se ispunilo obećanje Kristovo da će nam poslati Duha Svetoga, utješitelja i branitelja. Također nas ovaj blagdan uvjerava da nas Krist nije ostavio svojim uzašašćem na nebu, već je po Duhu Svetom s nama do svršetka svijeta.

Duh Sveti ostaje s nama s važnim razlogom. On djeluje u pojedincu kako bi bio plodonosan dio zajednice, Crkve te kako bi nas uveo u svu istinu (Ivan 16, 13). Najvažnija istina koju trebamo spoznati jest istina o Kristu.

Spoznaja Krista

Kršćanstvo je utemeljeno na  vjeri i pravoj spoznaji Krista. Sam Isus kaže da tko u njega vjeruje živjet će (Ivan 11, 25). Život vječni je vjera u Boga i onoga koga je poslao, Isusa (Ivan 17, 3).  Petar ispovijeda ispravnu vjeru u Krista (Matej 16, 16). Isus kaže da je ta spoznaja temelj kršćanske crkve (Matej 16, 18).

Novi zavjet daje jak naglasak na vjeri u Krista. No, nije sve jedno kako u Krista vjerujemo, kako ga vidimo. Puno je onih koji ne niječu Krista kao proroka, učitelja pa čak i jednog od sinova Božjih. Ljudi temeljem svoje spoznaje mogu imati svoje viđenje Krista. No, Duh Sveti nas uvjerava u istinu o Kristu. On nam otkriva tko je doista Krist.

Isus Krist je Gospodin.  Na sam dan Pedesetnice, upravo kada je Duh Sveti sišao na apostole i ostale prisutne, Petar u svojoj propovijedi izgovara: „Neka dakle sa sigurnošću zna sav dom Izraelov: toga Isusa kojega vi razapeste Bog je učinio i Gospodinom i Kristom“ (Djela 2,36)

To je bila temeljna istina rane kršćanske crkve. Prvo vjeroispovijedanje ranih kršćana bilo je kratko i glasilo je: Isus Krist je Gospodin!

Što to znači da je Isus Krist Gospodin? U našem jeziku izraz gospodin ima dvojako značenje. Gospodin je uglađeni čovjek, čovjek manira, lijepog ponašanja  pa nerijetko znamo reći, ovaj čovjek je pravi gospodin. U nekakvoj administrativnoj i uljudnoj komunikaciji svakog muškarca će se osloviti kao gospodin. Isti izraz ali s velikim početnim slovom koristimo i za samoga Boga.  Možda bi bilo puno jednostavnije i preciznije kada bi smo za Boga koristili stariji izraz Gospod kako bi se jasno znalo da govorimo o Bogu.

Izraz Gospodin ili Gospod za Boga dolazi nam iz same Biblije. Ovaj je izraz zamjenjivao ime Božje Jahve koje se zbog svetosti Božjeg imena nije često izgovaralo (na hebrejskom Adonai što doslovno znači “moj Gospodin” a na grčkom Kyrios).

Dakle, već smo ustvrdili da izraz Gospodin za Boga dolazi iz same Biblije.  Gospodin je sam Bog. I kada nam Pavao kaže kako samo po Duhu Svetom možemo reći da je Isus Krist Gospodin, on jasno naglašava božanstvo Kristovo.

Isus Krist je Bog. U prvoj Timotejevoj poslanici 3, 16,  Pavao kaže da je velika tajna, veliko otajstvo pobožnosti. Tu tajnu o Bogu ljudi mogu spoznati samo djelovanjem Duha Svetoga. A to je istina da je Bog “očitovan u tijelu”, objavio se dakle u tijelu – u samome Kristu. On, Bog u tijelu, opravdan je u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.” O kome se ovdje govori? Jasno je da se govori o samome Kristu, i to u kontekstu njegovog božanstva.

Sam Isus će za sebe reći da je Gospodin: “Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, i vi ste dužni jedni drugima prati noge“ (Ivan 13,14)

Upravo će to spoznati i Toma, djelovanjem Duha Svetoga kada pada pred noge Isusove i ispovijeda vjeru u njega: “Gospodin moj i Bog moj” (Ivan 20, 28).

Jedino valjana i biblijska spoznaja Isusa jest spoznaja njega kao Gospodina Boga. Tu spoznaju mogu imati samo oni koji su preporođeni, odnosno nanovorođeni od Duha Božjega.

Isus koji je samo “humanista”, “prorok”, “dobar čovjek”, “učitelj”, utemeljitelj religije”, “socijalist”.. i da ne nabrajamo što sve ljudi danas neće misliti o njemu, ne prepoznajući Boga u njemu, nije Isus Biblije. Ljudi koji ne prepoznaju Boga u Isusu, nisu niti upoznali Boga. Jer Bog je došao među nas kao Emanuel, Bog s nama, Bog među nama kako bi nam objavio Boga, kako bi se sam očitovao kao Bog. Filip traži od Isusa da mu pokaže Oca. A Isus odgovara “Toliko sam vremena s vama – I ti me Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.”(Ivan 14, 15).

Ono što je bilo nemoguće prije Krista – Boga vidjeti i živjeti, s Kristom postaje obrnuto: tko u Kristu ne vidi Boga, nema život.

Pavao će u Rimljanima poslanici jasno reći da je spasenje povezano s Isusovim gospodstvom i njegovim uskrsnućem. Isusovo „Jer ako ustima svojim ispovjediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“ (Rimljanima 10,9).

Vjera u Krista kao Gospodina jest spasonosna vjera. Tamničaru koji je vidio čudesno oslobođenje Pavla i Sile iz tamnice te upitao što treba činiti da se spase, Pavao i Sila odgovaraju: “Vjeruj u Gospodina Isusa” (Djela 16, 31),

Isus je Gospodin Bog. Što zapravo ispovijedamo kada kažemo da je Isus Gospodin Bog? Kada se za Boga kaže da je Gospodin, to znači da je vladar, gospodar, da ima svu vlast. On će sam reći da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji (Matej 28, 18). Petar će reći u Kornelijevoj kući Isus „Gospodar sviju“ (Djela 10,36). Otkrivenje 17, 14 nam kaže da je Isus Gospodar Gospodara.

Dakle, Isus je vise od Sina Božjeg, od Mesije, od Spasitelja. Isus je Gospodar i Svevladar.  Njegovo se gospodstvo treba očitovati u našim životima.  To znači da u našim molitvama, bogoslužju,  u svim našim postupcima, našim riječima, željama, trebamo proklamirati Krista kao Gospodina. Jer jedino tako će on biti naš Gospodin i u vječnosti. Jednoga dana će gas vi priznati kao Gospodina:

„Zato Bog njega i preuzvisi, i darova mu ime koje je iznad svakoga imena, da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, i da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin!’ — na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2,9-11).

Tada će za mnoge biti kasno. No, oni kojima je Krist sada Gospodin, oni će s njim vladati u vječnosti.

Hvala Bogu da je danas prisutan u nama upravo po Duhu Svetome koji nas uvodi u svu istinu pa tako i istinu o Kristu. A ta istina je da je on Gospodin i Bog, odnosno Gospodin Bog – Gospodin moj, Gospodin tvoj, Bog moj i Bog tvoj.

Biskup Jasmin Milić

 

Kod preuzimanja ovoga članka, obavezno navesti link.