Početkom 16. stoljeća, Albrecht Dürer je perom i tintom načinio crtež kojega danas poznajemo kao ‘Ruke u molitvi’ – Betende Hände.

Ruke u molitvi su jedinstvena ikona zapadne umjetnosti koja je prešla granice sakralnog i ušla u svijet pop kulture. Može se pronaći na gotovo svakom objektu kojeg možemo zamisliti: tetovažama, ogrlicama, naljepnicama za branike automobila, grafikama, plaketama, narukvicama, majicama, knjižnim oznakama, uličnim grafitima, urnama, pa čak i na grobnom spomeniku Andy Warhola.

Dürer je sâm napravio i plavi papir na kojem je izradio crtež.

Dugo vremena se smatralo da je taj rad bio pripremni crtež, skica za oslikavanje dijela oltara poznatog kao Oltar Heller (Heller Altar) kojega je naručio Jakob Heller.
U posljednje vrijeme javilo se novo mišljenje, kao rezultat opsežnog istraživanja, da je ovaj rad bio dio umjetnikove kampanje uz pomoć kojeg bi promicao svoj tehnički talent potencijalnim naručiteljima za izradu umjetničkih djela.

Međutim, sigurno najljepša priča o pozadini nastanka ovog remek djela je legenda o rukama u molitvi.

Albrecht Dürer (1471. – 1528.) je odrastao u selu pokraj Nuremberga, Njemačka u obitelji s 18-oro djece. On i jedan od njegove braće, Albert dijelili su zajednički san. Obojica su željeli postati umjetnici no njihovi roditelji im nisu mogli omogućiti umjetničko obrazovanje. Stoga su njih dvojica sklopila dogovor. Baciti će novčić, a onaj koji izgubi će raditi u obližnjim rudnicima i zaraditi novac potreban za plaćanje pohađanja umjetničke škole onomu koji pobjedi. Kada pobjednik završi svoje umjetničko obrazovanje nakon četiri godine, vratit će se i platiti umjetničku školu onome koji je izgubio koristeći novac od prodaje svojih umjetničkih djela ili od rada u rudnicima. Albrecht je pobijedio i do završetka umjetničkog studija već je zarađivao velike svote od narudžbi za njegova umjernička djela. Postao je najveći crtač i graver u povijesti zapadne umjetnosti. Kada se Albrecht vratio kući nakon četiri godine bio je spreman poslati svog brata Alberta na umjetnički studij. No, četiri godine rada u rudnicima su ostavile trag na rukama njegova brata i on njima više nije mogao raditi pažljive i detaljne poteze kistom. Ali nije bio ogorčen. Radovao se zbog Albrechtove slave. Jednog dana Albrecht ga je zatekao kako kleči s uzdignutim rukama, moleći za nastavak njegova umjetničkog uspjeha.
Kako bi odao poštovanje svom nesebičnom bratu Albrecht je odlučio izraditi sliku njegovih ruku sklopljenih u molitvi. Kada je crtež završen 1508. godine, postao je jednim od najpoznatijih umjetničkih djela sakralne tematike u svijetu do danas.

Ova priča je legenda. U blizini Nuremberga nema rudnika. Ruke modela po kojima je izrađen crtež nisu istrošene manualnim radom. No, poruka legende do danas ostaje snažnom i vrijednom.

Nitko ne može uspjeti potpuno sam. Svakom je potrebna pomoć, a najbolja pomoć dolazi kada za tvoj napredak moli tvoj brat i tvoj bližnji.

“Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.” – Jakovljeva 5, 16

Preuzeto s fb stranice Evangeličke crkve Osijek