Mi ne smijemo izbjegavati Sv. Pričest zato što smatramo da smo grješni. Mi moramo Sv. pričesti pristupati još češće radi liječenja duše i očišćenja duha, ali s takvom poniznošću i vjerom da se istinski osjećamo nedostojnima… čak bi smo željeli i više toga lijeka za svoje rane. Inače, nedopustivo je primati Sv. Pričest jedanputa godišnje kao što neki čine… smatrajući da posvećenje nebeskim tajnama pripada samo svetima. Bolje je misliti da je, kada nam se blagodat daje, sakrament taj koji nas čisti i posvećuje. Takvi ljudi (koji misle da sakrament pripada samo svetima op. urednika) pokazuju više ponos nego poniznost… (jer primajući sakrament smatraju se njega dostojnima). Mnogo je bolje, ako u poniznosti srca, znajući  da ga nikada nismo dostojni, sakrament primamo svake nedjelje radi iscjljenjenja naših bolesti, nego li da, oslijepljeni ponosom, smatramo da poslije jedne godine postajemo dostojni da ih primimo.

Sv, Ivan Kasijan (360.-435.)