U odlomku evanđelja po Mateju 10, 37-42 tri puta nalazimo pridjev dostojan.

• Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.
• Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.
• Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

Kada u ovome kontekstu razmatramo izraz dostojan, on je drugačiji od onoga kada govorimo o dostojanstvu osobe, ljudskoga života i sl. Svako ljudsko biće ima dostojanstvo stvorenja Božjega i neotuđivo pravo na dostojanstven život. U ovome svjetlu vrlo jasno i glasno kao sljedbenici Isusa Krista koji za sebe kaže da je Život, trebamo se zalagati i štititi ljudski život od začeća do prirodne smrti.

No, ovdje Isus ne govori o dostojanstvu u tome smislu, nego o tomu da trebamo sa svoje strane dati svoj doprinos kako bismo bili dostojni Krista. To što je Krist sve učinio za naše spasenje, ne oslobađa nas našeg zalaganja i nastojanja da Bogu budemo ugodni. Ova je poruka prvenstveno upućena učenicima, dakle apostolima ali i svim Kristovim sljedbenicima.

U ovome tekstu, u grčkome originalu za dostojan stoji pridjev aksios koji dolazi od glagola ago a što znači predvoditi, uzeti i nositi teret. Posebno se ovo značenje može vidjeti u izjavi o nošenju križa.

Isti se izraz spominje u:

• Matej 10. 10 – Radnik je dostojan svoje plaće.
• Matej 10, 11-12 – Dostojan je onaj koji prima Isusove učenike.
• Luka 7, 5 – Dostojan je rimski satnik da mu Isus ozdravi slugu jer voli Židove.

U svim navedenim slučajevima navodi se kako je netko dostojan jer je nešto učinio. Dakle, zaslužio je biti dostojan.

Čak i kad se o Bogu govori kao dostojnom, navode se razlozi zašto je dostojan:

• Otkrivenje 4, 11 – Bog je dostojan da ga slavimo jer je Stvoritelj svega.
• Otkrivenje 5, 9 – Krist je dostojan uzeti knjigu i otvoriti pečate jer nas je otkupio svojom krvlju.

No vratimo se dakle razmišljanju o tome kako mi trebamo biti dostojni Krista.

Svojim izjavama Isus ne dovodi u pitanje poštovanje i ljubav prema našim najbližima. Naravno da ćemo, ako smo kršćani i ako nam je doista stalo da živimo Božju volju, ljubiti naše najbliže i bližnje. Isus dapače traži da ljubimo i naše neprijatelje. To je vrlo težak test za sve nas.

No postoji nemjerljiva ljubav i odanost kojoj moramo podčiniti svaku ljubav, a to je ljubav prema Kristu. Isus ne traži omrazu nego odanost. Kada se sukobe odanost Kristu s odanošću obitelji ili bilo kome drugome, prednost uvijek treba imati odanost Kristu i ljubav prema njemu. “Biti dostojan” možemo razumjeti i kao biti podoban nasljedovati Krista.

Trebamo biti dostojni Isusa, a to znači da u svakoj situaciji i u odnosu prema svima i svemu, našim riječima, djelima, svjetonazorom, stavovima uvijek očitujemo vjernost Kristu i njegovoj Riječi. Vjernost Kristu odnosno ljubav prema Kristu ne smije biti uvjetovana odnosom prema članovima naše obitelji ili odnosom prema drugim ljudima. Mnogi su doživjeli neprijateljstvo najbližih kada su počeli svoj put s Kristom. Mnogi su bili odbačeni od vlastitih članova obitelji, od prijatelja, zajednice… No, nisu prestali ljubiti Krista iznad svega niti su prestali ljubiti one koji su ih odbacili. Samo im je ljubav prema Kristu važnija. No, kako kaže sv. Augustin:„Ako je Bog na prvom mjestu, sve ostalo je na svom mjestu!“ odnosno, kako kaže sam Krist: „Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve ostalo će vam se nadodati!“

No, ima i onih koji zbog osude ili članova obitelji ili društva pokazuju manje ljubavi prema Kristu i njegovoj Riječi. Spremni su žrtvovati vjernost Kristovoj riječi samo da bi bili prihvaćeni od drugih. Oni više vole sebe i odnos drugih prema sebi nego Krista. Isus za takve kaže da ga nisu dostojni. Nisu se dovoljno potrudili, nisu uzeli na sebe teret poruge, osude, ismijavanja… nisu uzeli na sebe svoj križ kao što je to Isus učinio radi nas. Njegov križ nije samo njegova smrt na Golgoti. Njegov križ je cijeli njegov križni put i sve što je iskusio radi nas.

Sluga Gospodnji, kao i svaki kršćanin treba biti svjestan da će u svijetu u kojem se nalazi često naići na protivljenja. Mnogi žele biti prihvaćeni, uvaženi od drugih i donekle uspijevaju u tome vodeći se parolom „ne talasaj“. No, ako ustrajemo u odanosti Kristu, dakle ljubavi prema njemu i njegovoj Riječi, svijet nam neće uvijek biti naklonjen.
Kršćani koji neustrašivo staju na stranu Božje riječi i kojima je odanost Kristu iznad svega, savjest su ovoga svijeta. Kao takvi često su kamen spoticanja onima koji odbacuju Krista. Bit će zato i onih koji će nas zamrziti i koji će nam se otvoreno protiviti. Bit će onih koji će nas izrugivati, javno sramotiti a mnogi nažalost doživljavaju i progonstva radi Krista.

No, Krist je dostojan da ga slavimo. U euharistiji, na poziv predsjedatelja: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu, kličemo: Dostojno je i pravedno. Krist je, dakle, sa svoje strane sve učinio i veliki napor podnio da ga dostojno i pravedno veličamo. Naravno, mi njega slavimo i zbog njegove slave velike, ali i pored toga on nam je dao mnoštvo razloga da ga dostojno slavimo.

Recimo na kraju i to da našu dostojnost Krist procjenjuje temeljem naše ljubavi prema njemu, a ne mi, temeljem nekog našeg subjektivnog osjećaja o našoj svetosti. Taj naš osjećaj dostojnosti može dovesti do duhovno nezdrave samopravednosti. Mi se trebamo osjećati nedostojnima pred Bogom , ali opet ne u nekakvoj lažnoj skromnosti koja također može biti duhovni ponos. Ako doista uviđamo što je Bog sve učinio i čini svakodnevno za nas, ako doista sebe promatramo u odnosu prema Božjoj svetosti, tada ćemo i mi, poput rimskog stotnika reći: Gospodine, nisam dostojan… ali reci samo riječ i ozdravit će duša moja.

Na nama nije da mjerimo koliko smo mi ili netko drugi dostojni Krista, već da ljubimo Krista iznad svega i iznad svih. A Krist je taj koji će nas na temelju naše ljubavi prema njemu priznati dostojnima sebe.

Biskup Jasmin Milić

Ovu propovijed možete pogledati i poslušati na priloženom videu:

 

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.