Sve do protestantske reformacije, dakle do 16. stoljeća, klupe se nisu nalazile u crkvenoj lađi. Vjernici su uglavnom stajali, odnosno klečali za vrijeme bogoslužja. Kako je bogoslužje uglavnom bilo molitvenog karaktera te nije bilo dužih propovijedi, nije bilo niti potrebe za dužim sjedenjem.

Propovjedaonice su se u srednjovjekovnim crkvama nalazile u sredini crkve, te su se vjernici svakako morali približiti propovjedaonici kako bi čuli, uglavnom kraću homiliju.
Tu i tamo su se našla po koja klupa sa strane za starije vjernike, no klupe kako ih danas poznajemo u crkvi uvedene su u protestantske crkve za vrijeme reformacije.

Kako je protestantsko bogoslužje naglasilo Službu riječi, odnosno propovijed, koja je postala znatno duža nego što je to bilo uobičajeno, pojavila se potreba i za dužim sjedenjem. Tako su se počele u crkvenu lađu uvoditi klupe koje su posebno bile popularne u crkvama Engleske.

Vremenom je ova protestantska praksa zaživjela i u Rimokatoličkim crkvama, dok su pojedine Pravoslavne crkve uglavnom zadržale staru praksu crkvene lađe bez klupa. U nekim Pravoslavnim crkvama postoje stolice za starije osobe sa strane.
No, u novije vrijeme klupe se mogu vidjeti i u pojedinim pravoslavnim crkvama u Americi, Grčkoj i sl.
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.