SEDAM ZNAMENITIH REFORMATORA

Martin Luther (1483. – 1546.), evangelik

Luthera se smatra utemeljiteljem njemačke reformacije. Tijekom proučavanja spisa apostola Pavla i sv. Augustina iz Hipa došao je do zaključka da osoba može biti spašena samo po milosti Boga, vjerom, neovisno od dobrih djela ili religijskih obreda. Lutherovi spisi uključuju; O kršćanskoj slobodi (1519.), Babilonsko sužanjstvo Crkve (1520.), Kršćanskom plemstvu (1525.), Ropstvo volje (1525.). U svomu Malom katekizmu (1529.) u formi pitanja i odgovora kratko poučava o: Deset zapovijedi, Apostolskom vjerovanju, molitvi Oče naš, Krštenju i Večeri Gospodnjoj. Mali katekizam objašnjava osnove luteranske reformacije jednostavnim i slikovitim rječnikom.

Philip Melanchthon (1497. – 1560.), evangelik

Melanchton je bio blizak prijatelj Luthera. Kada je došao u Wittenberg, imao je vrlo dobru humanističku naobrazbu, pod utjecajem je Luthera prihvatio nauk reformacije te postao njegov najbliži suradnik. On je izvršio utjecaj na Luthera da prevede Bibliju na njemački jezik tog vremena razumljiv običnim ljudima. Budući Luther u Wittenbergu nije imao dovoljno vremena urediti evangelički teološki nauk, on je 1521. preuzeo taj zadatak napisavši prvi sustavni sažetak pod nazivom Loci Communes. Temeljem objavljenih radova i Sporazuma u Augsburgu napisao je prvu značajnu konfesiju reformacije: Augsburško vjerovanje (1530.). Evangelički pastori, sve do današnjeg vremena, prihvaćaju ovu konfesiju kao uvjet rukopoloženja.

Jean Calvin (1509. – 1564.), reformiran

Francuski reformator poznat po svojoj službi u Ženevi i svom najvećem teološkom djelu, Instrukcije kršćanske religije (1536.). Calvinov je nauk oblikovao vjerovanje Reformiranih Crkava, vjerovao je u apsolutnu svemoć i svetost Božju. Zbog toga ga se često povezuje s naukom o izboru i predodređenju (predestinaciji), ipak treba naglasiti da se vrlo malo razlikovao od ostalih reformatora glede ove složene nauke.

Calvin je 1541. započeo reformu institucionalne crkve u Ženevi. Uspostavio je četiri crkvene službe. Doktor: služba teološko učenjaka i učitelja za svrhu poučavanja ljudi i obrazovanja ostalih vjerskih službenika. Pastori: propovjednici i službenici sakramenata, te provoditelji pastoralne stege, poučavanja i savjetovanja ljudi. Đakoni: nadgledavatelji institucionalne pomoći, a to je uključivalo bolnice te skrb za materijalne potrebe. Starješine: dvanaestero laika čija je uloga bila nadgledati duhovno stanje crkve.

Heinrich Bullinger (1504. ‒ 1575.), reformiran

Nakon smrti Ulricha Zwinglija 1531., Bullinger je posto pastor središnje crkve u Zürichu te vođa reformiranih u Švicarskoj. Igrao je značajnu ulogu u oblikovanju I. helvetskog vjeroispovijedanja (1536.), koje se je uglavnom temeljilo na Zwinglijevim teološkim pogledima, za razliku od Lutherova nauka. Consensus Tigurinus je postignut 1549. između Bullingera i Calvina, a što je potaknulo pomicanje švicarske teologije od Zwinglijeva prema Calvinovom nauku. Njegovi su kasniji pogledi oblikovani u II. helvetskom vjeroispovijedanju (1566.) koje je prihvaćeno u Švicarskoj, Francuskoj, Škotskoj i Mađarskoj te postalo jedno od najprihvaćenijih vjeroispovijedi Reformiranih Crkva.

Thomas Cranmer (1489. ‒ 1556.), anglikanac

Cranmer je 1533. izabran za Caterburyskog nadbiskupa. On i Thomas Cromwell podržavali su prijevod Biblije na engleski jezik. Napisao je 1545. liturgiju, koja je još uvijek u uporabi, tijekom vladavine Edvarda VI. Dozvoljeno mu je da napravi doktrinarne promjene nužne za reformu Crkve. On je zaslužan za pisanje i uređivanje prve dvije Knjige zajedničke molitve (The Books of Common Prayer) (1549., 1552.), uz pomoć Martina Bucera reformiranog vođe iz Strasbourga. Napisao je i Trideset devet članaka po kojima je uspostavljena osnovna struktura anglikanske liturgije za nadolazeća stoljeća.

Hugh Latimer (1485. ‒ 1555.), anglikanac

Bio je biskup Worcesterski u vrijeme kralja Henryija, ali se povukao iz službe zbog toga što je kralj bio protiv protestantskih reformi koje je Latimer želio. Kada je tzv. Krvava Marija došla na vlast bio je uhićen, osuđen za herezu te spaljen s prijateljem Nicholas Ridleyem. Njegove su posljednje riječi na lomači nadaleko poznate: »Veseli se i budi hrabar Ridley, danas ćemo zapaliti takovu svijeću u Engleskoj, vjerujem da se nikad neće ugasiti milošću Božjom!« Spaljen je na lomači u listopadu 1555. Smrt je Hugha Latimera, Nocolasa Ridleya te kasnije Thomasa Cranmera poznata pod nazivom »Oxfordski mučenici«.

John Knox (1513. ‒ 1572.), reformiran

Bio je škotski učitelj (propovjednik) koji je prihvatio načela kontinentalne reformacije. Kao kapelan Edvarda VI. bio je uključen u reviziju anglikanske Knjige zajedničke molitve. Nakon progonstva, zbog vjere, vratio se u Škotsku nakon dolaska kraljice Marije. Tada je otpočeo pionirske promjene reformacijskih načela. On je odgovoran za nastanka Prve knjige discipline (The First Book of Discipline) te Knjige zajedničkog reda (The Book of Common Order) koje su prihvaćene od tek ustrojene Škotske Crkve.