Sada nam je lako razumjeti zašto pokajanje uvijek ide zajedno s Kristovom vjerom, i zašto Gospodin potvrđuje (Ivan 3,3) da nitko ne može ući u kraljevstvo nebesko osim onih koji su obnovljeni (nanovo rođeni).

Pokajanje znači obraćenje, okrenuti se prema nečemu, ostavljajući iskvarenost ovoga svijeta mi se vraćamo na put Božji. Krist nije naš sluga za grijehe, stoga kada nas je očistio od mrlja grijeha, on nas ne oblači u Njegovu pravednost da bi se mi mogli još više uprljati da bi povećali milost, već da bi mogli kao djeca Božja posvećivati naše živote i dane koji su pred nama na slavu našega Oca.

Učinak toga pokajanja ovisi o našoj obnovi koja ima dva aspekta, to su; usmrćivanje našega tijela a to znači usmrćivanje unutarnje pokvarenosti; i duhovni život kroz kojeg se ljudska priroda obnavlja do cjelovitosti. Mi moramo kroz čitav naš život imati na umu činjenicu da smo mrtvi grijesima i samima sebi, kako bi mogli živjeti za Krista u Njegovoj pravednosti. S obzirom na to da ta obnova ne prestaje dokle god smo zarobljeni u ovom smrtnom tijelu, neophodno je da to pokajanje traje sve do naše smrti.

Ostali tekstovi Jeana Calvina možete vidjeti ovdje.

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: Novi život