J.C. Ryle: KRIST – PRIJATELJ U POTREBI

Čovjek je najpotrebnije stvorenje na zemlji Božjoj, jer je grešnik. Nema potrebe tako velike kao što je potreba grešnika. Siromaštvo, glad, žeđ, hladnoća, bolest, sve to nije ništa u usporedbi s tim. Grešnici trebaju oproštenje, a krajnje su nesposobni osigurati ga. Potrebno im je izbavljenje od nemirne savjesti i straha od smrti, a nemaju vlastite snage da bi to postigli. To je potreba radi koje je Gospodin Isus Krist došao na svijet. “Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike” (1 Tim 1,15).

Po prirodi svi smo jadna umiruća stvorenja. Od kralja na prijestolju do jadnika u ubožnici, svi smo bolesni od smrtne bolesti duše. Znamo li to ili ne, osjećamo li to ili ne, svi mi svakodnevno umiremo. Pošast grijeha u našoj je krvi. Ne možemo se sami izliječiti, a iz sata u sat postaje sve gore. Sve to Gospodin Isus obvezao se izliječiti. Došao je na svijet da “iscijeli i ozdravi” (Jer 33,6). Došao je da nas oslobodi od “druge smrti” (Otk 2,11). Došao je da “uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti” (2 Tim 1,10).

Pratite nas na facebooku.

Po prirodi svi smo zarobljeni dužnici. Dugujemo našem Bogu “deset tisuća talenata”, a nemamo ništa da bismo platili. Jadni smo bankroti, bez nade da se razdužimo. Nikada se ne možemo osloboditi tereta dugovanja te svakodnevno upadamo dublje i dublje u njega. Sve to je Gospodin Isus vidio i obvezao se popraviti. Obvezao se “otkupiti … spasiti” (Hoš 13,14). Došao je da “zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima” (Iz 61,1). “Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona” (Gal 2,13).

Po prirodi svi smo doživjeli brodolom i bili ostavljeni plutati. Nikada ne bismo mogli dosegnuti luku vječnoga života. Tonuli smo usred valova nespretni, beznadni, bespomoćni i nemoćni, vezani lancem naših grijeha; tonuli smo pod bremenom vlastite krivnje te postali plijen đavla. Sve to je Gospodin Isus vidio i obvezao se popraviti. Sišao je s neba da bude naš silni “pomagač” (Ps 89,19). Došao je “da traži i spasi što je izgubljeno” (Lk 19,10) te da nas “izbavi da u jamu ne idemo” (Job 33,24).

Bismo li se mogli spasiti da Gospodin Isus Krist nije sišao s neba? Bilo bi to nemoguće, koliko naše oči mogu vidjeti. Najmudriji ljudi Egipta, Grčke i Rima nikada nisu našli put do mira s Bogom. Bez Kristova prijateljstva svi bismo zauvijek bili izgubljeni u paklu.

Je li Gospodin Isus Krist bio obvezan sići da nas spasi? O, ne, ne! Bili su to njegova vlastita besplatna ljubav, milosrđe i suosjećanje, koji su ga donijeli dolje. Došao je a da nije bio tražen, jer bio je milostiv.

Čitaoče, razmisli o tim stvarima. Istraži svu povijest od početka svijeta. Pogledaj čitav krug onih koje poznaješ i voliš. Nikada nisi čuo za takvo prijateljstvo među sinovima ljudskim. Nikada u potrebi nije postojao takav stvaran prijatelj kao što je Isus Krist.

John Charles Ryle

John Charles Ryle (1816.-1900.)
anglikanski biskup

Izvor: Put života

Naslovna fotografija: duhovnost.net

Odgovori