U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.« (1 Kraljevima 3, 5, 7-12).

Salomon je bio pred velikim životnim izazovom. Iako je odrastao kao sin Kralja, velikoga kralja Davida, i znao što sve nosi ova funkcija, ipak je svjestan odgovornosti koja je pred njim.  Biti kralj u ono vrijeme značilo je ne samo vladati već i biti od Boga postavljen kao vođa naroda, biti Božji pomazanik, zastupnik naroda pred Bogom. Imao je odgovornost i pred Bogom i pred ljudima.  Kralj je na određeni način slika i dolazećeg Mesije.

Mladi Salomon je bez sumnje bio pomalo uplašen. I to je normalna reakcija svih onih koji se nalaze pred preuzimanjem odgovornih dužnosti.

BOG PITA SALOMONA ŠTO ŽELI

U takvoj situaciji Salomonu se javlja sam Bog u snu. I postavlja mu pitanje koje bi svatko od nas želio od Boga čuti. Bog je moćan i može doista odgovoriti na sve naše potrebe. No jedno je kada se mi Bogu molimo a Bog odgovara sukladno svojoj volji, a drugo je kad Bog kaže: „Traži što da ti dadnem?“.

ŠTO BISMO MI TRAŽILI?

I hajdemo zamisliti takvu situaciju. Što bi mi odgovorili? Što bi od Boga tražili?  Mlađi bi možda zatražili par stotina tisuća EUR.  Netko tko je odgovorniji zatražio bi da se nađe za njega dostojanstven posao pa da može sam zaraditi.  Mi nešto stariji bi možda zatražili toliko da riješimo neke dugove i da imamo dovoljno sredstava da pomognemo svojoj djeci. Oni malo više stariji bi možda zatražili zdravlje. Pretpostavljam da svatko od vas već sada zna što bi zatražio. Ili bi vam trebalo malo vremena da razmislite.

A Salomon? On, koji je imao sve što čovjek može poželjeti, evo što kaže Bogu:

SALOMON PRIZNAJE BOGU SVOJE STANJE

„Ja sam još sasvim mlad…“. On Bogu priznaje svoju nezrelost. Mladi inače nisu uvijek  takvi, posebno mladi koji su djeca moćnika. Kada smo mladi, sve mi znamo, sve mi možemo, teško je prelomiti ponos, reći da si nezreo, da nisi za nešto sposoban… A Salomon je to učinio.

„… još ne znam vladati“.  Ključ uspjeha je biti svjestan svojih i sposobnosti i nesposobnosti te biti spreman poučiti se i raditi na svojoj vlastitoj izgradnji.

SALOMON MOLI MUDROST 

„Podaj svome sluzi pronicavo srce…“. Drugim riječima, Salomon traži mudrost. Kada čovjek propusti učiniti nešto ispravno, što ga je nečega i koštalo, onda kažemo da je postupio nemudro. Zapravo kažemo da je bezuman, ili čak i glup. To je suprotno mudrosti. A nitko od nas ne želi ispasti glup. Želimo uvijek postupiti ispravno, donijeti ispravne odluke u životu. Za to nam treba mudrost, odnosno pronicavo srce.

Pronicavo ili pronicljivo srce, zapravo je izvor razvijanja svih naših od Boga nam danih talenata s kojima trebamo služiti Bogu i činiti dobro bližnjima.

„…da može.. razlikovati dobro od zla“. Pronicljivo srce je izvor poslušnosti Božjoj Riječi koja nam ukazuje što je dobro a što zlo. Još se njegov otac, kralj David molio: „Čisto srce daj mi Gospode i duh postojan obnovi u meni“. Bog je u naša srca usadio zakon razlikovanja dobra od zla, no naše je srce prijevarno i nepostojano i zato David moli postojanost.

Njegov sin, svjedočeći i svim usponima i padovima svoga oca, želi da njegov život i njegova kraljevska služba ne budu promašaj.  Kao što mora u svome životu razlučiti dobro od zla, također će to morati činiti u situacijama kada će donositi odluke prema svojim podanicima. Ne želi biti nepravedan. O koliko je nama upravo takvog srca potrebno. Jer najviše griješimo upravo spram drugih ljudi. Donosimo nepravedne zaključke, nerijetko čak i činimo zlo ili pak priželjkujemo zlo drugima. Upravo će zato Isus dati snažan naglasak na ispravne međuljudske odnose. No, na tome području, kršćani nikako da nauče lekciju.

BOGU JE SALOMONOVA MOLITVA MILA

Bogu je, kako nam kaže riječ, bilo milo što Salomon traži. Nije tražio ni duga života ni bogatstva ni smrti neprijatelja… nego pronicavost u prosuđivanju pravice – mudrost. Bog će mu zato dati srce mudro i razumno.

Kakva je naša molitva? Je li ona Bogu mila? Nakon što se pomolimo u nekoj našoj potrebi, svojim riječima, iznoseći svoje želje, pomislimo li što Bog misli o našoj molitvi?  Ako je ona Bogu mila, bit će i odgovorena.

Isus nam je otvorio vrata da u molitvi tražimo što trebamo: “Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.” (Iv 15,7). No, mi se često zadržimo samo kod drugog djela ovoga retka: “Tražite što god hoćete…”, pa se čudimo da Bog ne odgovara uvijek na naše molitve onako kako mi to želimo. No, vrlo je važno imati na umu prvi dio ovoga retka_ “Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama…” Ako je to stvarnost našega kršćanskoga života, tada će naše molitve biti sukladne Božjoj volji bit će Gospodinu mile.

BOG DAJE I VIŠE NEGO ŠTO MOLIMO

Bog Salomonu ipak daje i vise nego što je tražio: “Ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima.” (1 Kraljevima 3, 13).  Kada molimo sukladno Božjoj volji, kada je naša molitva Gospodinu mila, kada mu je drago na koji način stupamo pred Njegovo veličanstvo, on daje i više nego što tražimo.  Upravo će to naglasiti apostol Pavao u poslanici Efežanima: “On … može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti …” (Ef 3,20).

BOG DAJE AKO SMO MU POSLUŠNI

No, pred Salomona se postavio i jedan uvjet. “Ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane. (1 Kraljevima 3, 14). Blagoslovi koji sup red njim ovise o poslušnosti Božjoj riječi. I zanimljivo je da Bog postavlja Davida za primjer. A kakav je bio David? Učinio je preljub, dao je ubiti svoga vojnika kako bi mu se dokopao žene. Prije toga mu je htio podvaliti vlastito dijete. Može li takav čovjek biti uzor sinu i svima nama? No, Bog gleda na pokajničko srce, srce koje je preplavljeno Božjom ljubavlju, milošću, koje traži lice Božje. Nismo izgubljeni sve dok je u nama potreba za Bogom i duh pokajanja koji nas podiže iz gliba grijeha u naručje milosrdnoga Oca.

Ni Salomon nije bio u svemu uzoran. Daleko od toga. Kada bih sada nabrojali sve njegove grijehe, zasigurno bi to izazvalo veliku sablazan kod mnogih. No, Biblija je upravo u tome zanimljiva i doista Božja riječ, jer ništa ne uljepšava. Ona sve svoje glavne likove prikazuje u realnom svjetlu. Upravo se u toj ljudskoj slabosti očituje slava i veličina Božja kao i njegova bezgranična dobrota, ljubav i milosrđe.

I pored svih negativnosti koje je je Salomon učinio, prvo što nam padne na um kada se spomene njegovo ime je mudri Salomon. Što je od Boga tražio, dobio je. Njegova nam mudrost koju prvenstveno čitamo u knjizi Izreka, ostaje veliki blagoslov i priručnik mudrosti koja dolazi od Boga.

Neka i naše molitve budu takve da Gospodinu budu mile a odgovor koji od Boga dolazi nama i bližnjima na blagoslov. Amen.

Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Pratite nas na facebooku.