SVJETLOSTI TIHA (Phos Hilaron) – Stara kršćanska večernja pjesma

Večernja pjesma (himan) Svjetlosti tiha, grčki  Φῶς Ἱλαρόν (Phos Hilaron) prvi puta se spominje u Apostolskim uredbama koje su pisane krajem trećeg odnosno početkom četvrtoga stoljeća. Pjevala se prilikom paljenja svjetla (svijeća) pri večernjem bogoslužju.  Ovaj himan je pjesnički izričaj slavoslovlja Bogu u večernje vrijeme zalaska sunca, kada dolazi dakle tiha svjetlost kojom se završava dan, nagovještava noć te ponovno svitanje novoga dana. Pjesma dakle govori o daru života koji nam se daje po Kristu. 
Autor joj je nepoznat, no pretpostavlja se da se radi o nekom od kršćanskih mučenika iz Kapadocije i Sirije, koji ju je spjevao u drugom ili trećem stoljeću. Neki je pripisuju Sv. Atenogenu, kršćanskom mučeniku za Krista iz 4. stoljeća. No, tko god da je autor, radi se o jednoj do nasjtarijih kršćanskih pjesama (himana) koja se stoljećima pjeva u Večernjem bogoslužju Istočnih Crkava a također je dio Večernjeg bogoslužja i Anglikanske i Luteranske crkve.

RADOSNA svjetlosti, svete slave: Besmrtnoga Oca, nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste! Prispjevši k zalazu sunca, svjetlost večernju gledamo: Oca i Sina i Svetoga Duha Božjega slavimo! Dostojan si svagda klicanjem čistim biti slavljen, Sine Božji, koji život daješ: čitav svijet te slavi!

U Večernjem bogoslužju Protestantske reformirane kršćanske crkve se koristi i pjevana (metrička) verzija:

MILOSTI Svjetlo, Isuse,

odsjaju slave Očeve,

nebom i zemljom proslavljen,

svet vijekom bud’, blagoslovljen.

 

Zapadom sunca pozvani,

Presvetom Trojstvu odani,

Ocu i Sinu kličemo

i Svetog Duha slavimo.

 

Dostojan hvale jesi vijek,

radosnim glasom pjeva svijet,

jer život daješ vječiti,

ti, Sine Božji jedini.

 

Priredio: Biskup Jasmin Milić

Svjetlosti tiha Phos hilaron na anglikanskom večenjem bogoslužju:

Svjetlosti tiha (Svjete tihij) Ruski pravoslavni napjev

 

Naslovna fotografija:Pixabay

Pratite nas na fb stranici HORIZONTI VJERE

Pratite nas na instagramu

Odgovori