Krist naš posrednik

Kako se nitko od ljudi ne može dostojno pokazati pred Bogom i ući u njegovu prisutnost, naš nebeski Otac podario nam je svoga Sina Isusa Krista, našega Gospodina za Branitelja i Posrednika pred njim, da nas odmah oslobodi srama i straha koji opravdano tište naš um (1 Tim 2,5; 1 Iv 2,1). Ako nas takav Posrednik predstavlja, možemo hrabro i pouzdano pristupiti Bogu i ništa, što tražimo u njegovo ime neće nam biti uskraćeno (…). Štoviše, budući da je on jedini put kojim nam je dozvoljen pristup Bogu, za one koji skrenu s tog puta i napuste taj ulazak (k Bogu, op. prev.), ne preostaje ni jedan drugi pristup Bogu. niti išta drugo s njegovog prijestolja, osim gnjeva, osude i straha (…)

Važnost molitve Crkve

Savjesnost u molitvi, iako se uglavnom odnosi na privatne molitve svakog pojedinca, bez sumnje se snažno tiče i javnih molitava Crkve. (…) Za čovjeka je korisno ako se odrede sati (za molitvu, op. prev.) kada će se voditi briga za svačije dobro i kada bi se obavljali svi poslovi Crkve.

Pratite nas na fb stranici HORIZONTI VJERE

Važnost Gospodnje molitve (Očenaš)

Moramo naučiti ne samo određeno pravilo, već i sami oblik molitve kakav nam je nebeski Otac dao po svome voljenom Sinu (Mt 6, 9; Lk 11,2). (…) To pravilo, odnosno oblik molitve kako god ga nazvali, sastoji se iz šest molbi (…). Iako je cijela molitva takva da se u svakome djelu treba odati slava Gospodinu, tome su posvećena naročito prva tri djela, te bismo se i mi trebali na to sasvim usredotočiti, ne razmišljajući o vlastitom interesu. Preostala tri odnose se na nas i njima se izričito molimo za naše dobro. (…) Štogod trebali ili štogod smjeli tražiti od Gospodina, utvrđeno je u ovome modelu molitve kakvog nam je dao najbolji od svih gospodara, Krist, kojega je Bog postavio nad nas za Učitelja i kojega nam je jedinoga naložio slušati (Mt 17,5). (…)

Pratite nas na instagramu

Važnost osobne molitve

Svatko od nas zbog redovnosti, treba odrediti neke sate koji ne smiju ostati bez molitve, u kojima će naš um biti potpuno zaokupljen tom vježbom; kao na primjer, kada ujutro ustanemo, prije nego započnemo posao, kada sjednemo objedovati, kada smo se nasitili Božjega blagoslova, kada krenemo na počinak. To ne smije biti praznovjerno držanje sata, kao da isplaćujemo dug Bogu i stječemo slobodu od svih obveza spram njega za ostatak dana, nego disciplina za našu slabost koja se na taj način s vremena na vrijeme može uvježbavati i poticati. (…) Ako se umom usredotočenim na takvu poslušnost prisiljavamo na zakone Božje providnosti, lako ćemo se naučiti ustrajati u molitvi te obuzdanih želja strpljivo čekati na Gospodina; sigurni da je uvijek uz nas, premda se ne pokazuje te da će u pravo vrijeme pokazati da su njegove uši čule molitve koje su se ljudskom shvaćanju činile zapostavljenima (…)

Jean Calvin, Institucije kršćanske religije

Kod prenošenja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: pexels.com