Isus svoju drugu slikovitu usporedbu uvodi sa sličnom tvrdnjom “vi ste svjetlo svijetu”. Istina, kasnije je on rekao za sebe: “Ja sam svjetlo svijetu” (Ivan 8:12; 9:5). Iz toga se može zaključiti ako i mi svijetlimo Kristovim svjetlom, svijetlimo u svijetu kao zvijezde na noćnome nebu (usp. Fil 2:15). Nekad pomislim kako bi bilo divno kad bi nekršćani radoznali da otkriju tajnu i izvor našeg svjetla, došli k nama i upitali:

Blistaj, blistaj, zvijezdo mala,
kako bi o tebi istinu znala!

Pogledaj vezani članak: Kršćani su sol zemlje

Što je to svjetlo, Isus objašnjava kao naša dobra djela. Neka ljudi jednom vide vaša djela ljubavi, rekao je, i oni, će slaviti vašeg Oca nebeskog, jer će pomoću takvih dobrih djela svjetliti naše svjetlo. Izgleda da izraz “dobra djela” je općeniti izraz koji obuhvaća sve što kršćanin kaže i učini, svako vanjsko i vidljivo očitovanje njegove kršćanske vjere. Budući da je svjetlo uobičajeni biblijski simbol za istinu, kršćaninovo jasno svjetlo mora u sebi uključiti i njegovo svjedočanstvo riječima. Zato smatramo da se starozavjetno proročanstvo, koje kaže da će Božji Sluga biti “Svjetlost narodima”, ispunilo ne samo u Kristu, Svjetlu svijeta, već i u kršćanima koji svjedoče o Kristu (Iz 42:6; 49:6; Lk 2:32; Djela 26:23; 13:47). Evangelizacija se mora računati kao jedno od ‘dobrih djela’ pomoću kojih naše svjetlo svijetli, a naš se Otac proslavlja.

Pratite nas na fb stranici HORIZONTI VJERE

Dobra djela su djela i ljubavi i vjere. Ona izražava ne samo našu odanost prema Bogu već i našu brigu prema onima s kojima se družimo. I doista, osnovno značenje “djela” moraju biti praktični vidljivi dokazi sućuti. Isus je rekao da će ljudi kad to vide slaviti Boga, jer se ovdje nalazi utjelovljena dobra vijest o njegovoj ljubavi koju navješćujemo. Bez tih djela naše Evanđelje gubi svoju vjerodostojnost, a naš Bog svoju čast.

Kao kod soli tako i kod svjetla tvrdnju slijedi uvjet. “Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima…” Ako sol može izgubiti svoju slanost, svjetlo u nama može postati tamom (Mt 6:23). Ali trebamo dopustiti da Kristovo svjetlo koje je u nama sjaji iz nas tako da ga ljudi mogu vidjeti. Ne smijemo biti poput gradića ili sela u dolini gdje su im svjetla skrivena od pogleda, već poput “grada koji leži na gori”, pa se ne može sakriti, a svjetla mu se jasno vide na kilometre. Osim toga, trebamo biti poput upaljene svjetiljke koja gori i svijetli, kao što je bio Ivan Krstitelj (Ivan 5:35), koja se postavlja na svjećnjak, na važno mjesto u kući, tako da “svijetli svima u kući”, a ne sklanja je se pod varićak ili pod sud, gdje od takvog svjetla nitko nema koristi.

Pratite nas na instagramu

To znači da kao Isusovi učenici ne smijemo sakrivati istinu koju poznajemo ili istinu koja djeluje u nama. Ne smijemo težiti da budemo drukčiji od onoga što u stvari jesmo, već ići za tim da naše kršćanstvo bude svima vidljivo. “Bijeg u nevidljivo znači zatajiti poziv. Isusova zajednica koja hoće da se sakrije, prestala ga je slijediti.” (Dietrich Bonhoeffer) Mi bismo trebali biti onakvi kakvi smo u biti, kakvi smo istinski u sebi kao kršćani i otvoreno živjeti onako kako, je to opisano u blaženstvima i ne stidjeti se Krista. Tako će ljudi nas vidjeti kao i naša dobra djela, a kad nas vide, slavit će Boga. Jer će oni neminovno prepoznati da ono što jesmo po Božjoj smo milosti, da je naše svjetlo njegovo svjetlo i da su naša djela njegova djela koja On čini u nama i kroz nas. Zato će oni hvaliti svjetlo, a ne svjetiljku koja ga prenosi; slavit će našeg nebeskog Oca, a ne djecu koju je rodio i koja pokazuju izvjesnu obiteljsku sličnost. Čak i oni koji nas grde neće moći odoljeti, a da i oni ne slave Boga upravo za onu pravednost zbog koje nas progone (Mt 5:10-12).