Veliča lat. Magnificat je Marijin himan zapisan u Lukinom evanđelju 1,46-55. Marija ga je izgovorila u susretu sa svojom rođakinjom Elizabetom. Tradicionalno je poznat po prvoj riječi u njegovom latinskom prijevodu. U njemu se Marija veseli da će postati majkom Isusovom i tumači njegovo začeće kao primjer kako Bog uzdiže ponizne i ponizuje ohole, moćne i bogate i o tome kako Bog postupa prema Izraelu.

Himan je mješavina aluzija i izreka iz Starog Zavjeta (Anina pjesma u 1 Sam 2,1-10) pa je prema tome tipična za židovsku himnologiju iz Drugoga hrama.

Kršćanska je zajednica od najranijih vremena ovaj himan ugradila u redovita dnevna bogoslužja. U anglikanskim i ostalim tradicionalnim protestantskim crkvama pjeva se (ili izgovara) na svakodnevnom večernjem bogoslužju.

VELIČA duša moja Gospodina*
i klikće duh moj
u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.