Veliča lat. Magnificat je Marijin himan zapisan u Lukinom evanđelju 1,46-55. Marija ga je izgovorila u susretu sa svojom rođakinjom Elizabetom. Tradicionalno je poznat po prvoj riječi u njegovom latinskom prijevodu. U njemu se Marija veseli da će postati majkom Isusovom i tumači njegovo začeće kao primjer kako Bog uzdiže ponizne i ponizuje ohole, moćne i bogate i o tome kako Bog postupa prema Izraelu.
Himan je mješavina aluzija i izreka iz Starog Zavjeta (Anina pjesma u 1 Sam 2,1-10) pa je prema tome tipična za židovsku himnologiju iz Drugoga hrama.
“U Lukinu se evanđelju (Lk 1,39–56) čita da je Marija, nekoliko dana nakon što joj je anđeo Gabrijel navijestio Isusovo rođenje, pošla u gorje posjetiti svoju rodicu Elizabetu. Duhom Svetim nadahnuta Elizabeta pozdravlja i blagoslivlje Mariju i njezino dijete (»blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje«) dočim Marija odgovara hvalospjevom koji slavi Boga (Lk 1,46– 55). Taj se hvalospjev prema prvom stihu u Vulgati zove Magnificat anima mea Dominum, a hrvatski Veliča duša moja Gospodina. Magnificat nalazi svoj žanrovski, sadržajni i kompozicijski uzor u starozavjetnom hvalospjevu proročice Ane (1 Sam 2, 1–10), a preuzima doslovce ili neizravno i druge psalamske i proročke stihove. Počinje zahvalom Bogu za sve ono što je učinio za samu Mariju (46–49), potom se promatra opće Božje spasiteljsko djelo (50–53), naposljetku je riječ o milosti koju je Bog udijelio izabranom narodu (54–55) po obećanju koje je nekoć dao Abrahamu i potomcima njegovim. Milost koju Bog ukaza Mariji djelotovorna je za cijeli narod izraelski, pa time i za sav narod Božji u Crkvi.
Hvalospjev veliča spasiteljsko djelo Božje, njegov moćni zahvat u korist poniženih, malih i poniznih, dočim je opomena upućena oholima i bogatima koji sjede na prijestoljima ovoga svijeta. Iskustva ranijih spasonosnih djelovanja bude nadu i u buduća, odnosno postojana djela milosti Božje. Marijina poniznost (humilitas), dakle spremnost da prihvati svoju zadaću, postaje ključna krepost koju trebaju nasljedovati svi Kristovi i njezini štovatelji.” (Zvonko Pandžić)
Kršćanska je zajednica od najranijih vremena ovaj himan ugradila u redovita dnevna bogoslužja. U bogoslužju rimokatoličke, anglikanske i drugih tradicionalnih crkava se (ili izgovara) na svakodnevnom večernjem bogoslužju. U Bogoslužju pravoslavne crkve izgovara se (odnosno pjeva) na jutrenju.
VELIČA duša moja Gospodina*
i klikće duh moj
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.