Nastavljamo razmatrati Davidov grijeh. Kada se udaljimo od Boga, gubimo radost spasenja. David je to shvatio i zato moli da mu Bog vrati tu radost.
„Vrati mi radost svoga spasenja…“ Psalam 51,14
Pročitajte prvi dio: BOŽJI JE POMAZANIK ZGRJEŠIO
DAVIDOV GRIJEH I RADOST SPASENJA

David je vjerovao da će ga grijeh usrećiti
David je bez sumnje učinio grijeh s Bat – Šebom jer je vjerovao da će ga to usrećiti. Kada nam se grijeh nudi, on nam se uvijek želi predstaviti kao nešto dobro. Đavao je već od Edena predstavljao služenje Bogu kao ograničenje, nešto što nam ne donosi radost.
Stara je đavolska laž: „Ako izađemo iz okvira Božje volje, vidjet ćemo kakva nas sve zadovoljstva čekaju“. Đavao nas zapravo želi uvjeriti da je dobronamjeran, da nam želi otvoriti duhovne vidike, da spoznamo slobodu življenja bez Boga. Želi nam predstaviti Boga kao nedobronamjernog, kome je stalo da nas drži u ropstvu, prijeteći nam kaznom zbog grijeha, a grijeha, uvjerava nas đavao, zapravo nema. Možemo činti što god želimo u uživati u slobodi bez Boga – govori nam otac laži, đavao.
Pročitajte drugi dio: OD GRIJEHA DO POKAJANJA I OPROŠTENJA
No, kako smo rekli, grijeh nam zapravo donosi teret. Koliko god nam na početku donio prividnu sreću, na kraju nam donosi ogroman teret, koji nas, ako ga se ne riješimo, vuče prema dnu, prema propasti.
David je učinio grijeh iako je bio vjernik
David nije bio nevjernik. On je bio ne samo vjernik već i Božji sluga, pomazanik, a ipak je počinio strašan grijeh. Da, i vjerniku se može dogoditi da sagriješi na različite načine. Sjetimo se izgubljenog sina (Luka 15, 11-31) . On je pripadao očevu domu, dakle, u prenesenom značenju, bio je vjernik. No on se osjećao nedovoljno slobodan, nedovoljno sretan. On želi malo životne radosti izvan očeva doma. I otac mu to dopušta. Znamo kako je ta „radost“ na kraju završila. No, u jednom trenutku, kada je shvatio što je učinio „on dođe k sebi“ i vraća se ponizno u očev dom. Otac ga je čekao raširenih ruku, i vraća mu dostojanstvo sina.
Vidi i ovo: IMAŠ LI RADOST SPASENJA?
Kada vjernik počini grijeh i ustrajava u njemu, on se udaljava od Boga. Sve manje čita Božju Riječ, manje dolazi Bogu u molitvi, izbjegava bogoslužja. Time zapravo izbjegava da se suoči s Bogom jer zna da mu Bog ima što reći po tome pitanju. Pokušava se dakle sakriti od Boga. No, vjernik u dubini svoje duše zna da ga odvojenost od Boga čini nesretnim. Ali poput Davida, što se više upetlja u vrtlog grijeha, ne zna kako iz svega toga izaći.
Zbog grijeha se gubi radost spasenja
Ozbiljna posljedica takvog stanja gubljenje je radosti spasenja. Takav vjernik, poput izgubljenog sina, nije izgubio Oca, nije izgubio dom. Otac ga čeka, dom ga čeka, ali on trenutno živi izvan doma – izvan sigurnosti doma, izvan radosti doma. A radost spasenja, radost sigurnosti u Božjim rukama nemjerljiva je s bilo kojom ovozemaljskom radosti.
Vidi i ovo: Što možemo naučiti iz Davidovog života?
Zato David traži da mu Bog vrati „radost spasenja“. To je moguće samo kroz pokajanje i odbacivanje tereta grijeha. Zato je, kako glasi naslov jedne knjige velikoga sv. Ivana Zlatoustog – Pokajanje radovanje.
Osjećaš li da se udaljuješ od Boga, da gubiš radost spasenja? Nema potrebe da ostaneš u takvom stanju.
Ispovijedi sada Bogu svoj grijeh, odbaci teret, i radost pokajanja, radost spasenja bit će ti vraćena. A ta radost je neprocjenjiva i vrjednija od svake radosti koju nam grijeh nudi.
Nastavit će se…
Autor: Biskup Jasmin Milić
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.