JE LI MOGUĆE DA JE KRIST OVAKO GOVORIO? – Neobični Isus i žena Kanaanka
Žena Kanaanka u susretu s Kristom, nije izgubila vjeru u njega, bez obzira na njegov neobičan nastup prema njoj. Šuti, vrijeđa ju, ali ona ne odustaje. Krist pohvaljuje njezinu vjeru.
“Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. Mt 15,21-28
U današnjem čitanju iz evanđelja susrećemo veoma neobičnog Isusa:
• Isusa koji ignorira molbu • Isusa koji se oglušuje na molbu potrebite žene, uz to majke koja moli pomoć za svoju kćer. • Isusa koji vrijeđa ženu uspoređujući je sa psom. • Isusa koji je isključiv prema drugim narodima.
Takvoga Isusa susrećemo u većem djelu pročitanoga biblijskoga ulomka. No, nekako nam se ovaj događaj ne uklapa u ono što nam se do sada o Kristu otkrilo u evanđeljima. On je objava Boga milosrdnoga, on je utjelovljenje Boga ljubavi, njegova vijest je radosna vijest. On je došao donijeti i poganima svoje svjetlo. Kada sve to znamo, onda zasigurno moramo iščitati dublju poruku iz ovoga događaja.
Isus ide prema Tiru i Sidonu. To su bila velika mjesta izvan Izraela i značajna trgovačka središta onoga vremena. Danas se nalaze u Libanonu. No to su poganski gradovi koji su bili poznati i po okultizmu, vračarstvu i magiji. Isus ide s ciljem prema njima. Evanđelje nam kaže da se Isus povlači radi odmora, radi mira, no teško ga je zamisliti da ne djeluje u svome poslanju gdje god se nalazi. Marko nam kaže da je Isus odsjeo u Tiru u jednoj kući, kako bi bio u miru ( Marko 7, 24-30).
Tamo ga susreće žena Kanaanka. Ne znamo joj ime. Jednostavno je Biblija naziva Kanaankom odnosno Sirofeiničankom (kod Marka). Dakle Biblija je naziva po njezinu porijeklu odnosno prostoru rođenja. No znamo da je očajna jer joj je kćer opsjednuta, ili je bila bolesna od neke teške psihičke bolesti (što se u ono vrijeme također smatralo opsjednućem). Primjećujemo još jednu stvar vezanu za ovu ženu. Ona dolazi sama, bez muža. Muž se ne spominje. Najvjerojatnije je bila samohrana majka. Možda ju je muž ostavio, možda je bila udovica. U svakom slučaju njezin je položaj u to vrijeme bio veoma težak. No, ona se bori za svoju kćer. Kao i svaka majka, želi joj dobro. Zato je, kada je čula da je Isus u njezinoj blizini istrčala pred njega i vapila da joj pomogne.
Tko zna što je sve do sada pokušavala. Možda je i ona bila izvarana poput one žene koja je bila bolesna 12 godina od krvarenja i sve svoje imanje dala na liječnike koji joj nisu pomogli. No, kada je saznala da je Isus u njezinoj blizini, potrčala je i vjerom se uhvatila za skut njegove haljine. Kao što je ta žena znala nešto o Isusu, tako je i Kanaanka također čula o njegovim djelima.
Žena Kanaanka je znala tko je Krist
Ona ide za povorkom Krista i apostola. Viče, zaustavlja ga i izgovara: „Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov“. Zanimljivo je ovo ženino oslovljavanje Krista. Mnogi ga Židovi nisu kao takvoga prepoznali a ova žena ga oslovljava Gospodinom, prepoznaje ga kao Sina Davidova što je zapravo bio uobičajeni naziv za dolazećeg Mesiju. Ako bismo dublje sagledali ovo obraćanje, mogli bismo zapravo ustvrditi da ga ova žena prepoznaje kao Boga (Gospodin) i kao čovjeka (Sin Davidov). Prepoznaje ga kao Mesiju i onoga koji je pun smilovanja.
Kristova šutnja
No, Isus je ignorira. Šuti. Svi mi znamo koliko teško pa i iritantno može biti ignoriranje, šutnja. No, ona nastavlja glasno moliti Krista za pomoć. Učenici reagiraju: „Udovolji joj… „ drugim riječima „riješimo je se, da ne viče za nama“.
Koliko je puta nama Bog šutio kada smo ga molili? Da, Bog zna nekada šutjeti. Izgleda kao da nas ignorira ili da nas uopće i ne čuje. Ima li ga uopće kada ne odgovara na naše molbe? Samo mi znamo kroz što prolazimo i kakve nam se misli vrte u glavi kada iskusimo „Božju šutnju“. No, kada Bog šuti, on zapravo glasno govori. Želi nas još dublje naučiti da se pouzdamo u njega, da mu vjerujemo i da se u potpunosti oslonimo na njega.
Isus nastupa kao pravi Židov svoga vremena
Isus je kao čovjek bio Židov što je značilo da pripada etnički i vjerski tome narodu. No, vrlo često se suprotstavlja religioznim prvacima svoga vremena pa ga upravo zbog kršenja njihovih vjerskih tradicija prozivaju. I prije ovoga događaja Isus je došao u sukob s pismoznancima i farizejima o pravilima čistoće.
No, u ovome slučaju će nastupiti i kao Židov po krvi i kao Židov po vjeri. „Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova“. To se uklapalo u teološko poimanje Mesije od strane Židova. Kasniji tijek događaja će nas zapravo naučiti da Isus ne ograničava svoje djelovanje samo na Židove, no postupno uči svoje pratitelje da ograničavanje djelovanja Božjega samo na jedan narod nije ono što on naučava i zbog čega je došao.
Zato je danas više nego začuđujuće kada se pojedini narodi ponašaju kao da Bog samo među njima živi i da Bog samo među njima djeluje? Posebno je to začuđujuće kod onih naroda koji sebe smatraju kršćanskim narodom. Upravo će Krist ukloniti sve granice između naroda i utemeljiti Crkvu kao zajednicu novoga naroda. Sv. Augustin uzima ovaj primjer kao sliku Crkve koju je Gospodin obdario darom vjere okupivši ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda, ne praveći razliku između Židova i pogana te ostalih naroda.
Isus se obraća uvrjedljivim riječima
Vratimo se ženi Kanaanki. Ona je očajno uporna te i dalje moli: „Gospodine, pomozi mi“. Koliko su ove dvije riječi izgovorene od strane potrebite žene snažne. Kada netko sa suzama u očima moli za svoju kćer, pa i najokorjelije srce bi se trebalo smekšati.
No, Isus joj odgovara na način koji ne bismo očekivali. Zapravo je grub prema njoj. „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. Židovi su sve one narode koji su lišeni Božje objave (pogane) nazivali psima. Psi lutalice su se smatrali nečistim, krvoločnim životinjama. Iako su pojedini bibličari pokušali da ublaže ove Isusove riječi, navodeći kako je Isus ovdje rekao “psići” umjesto “psi”, ona je jednako teška i uvredljiva za Kanaanku.
Postoji i mišljenje da Isus ovdje nije govorio ono što je on vjerovao već ono što su učenici vjerovali. (Vidi više: Zašto je Isus odbio pomoći ženi Sirofeničanki?) On želi njima dati lekciju. Govorit će njihovim razmišljanjem, kao i razmišljanjem većine Židova, ali će ih na kraju dovesti do metanoe (promjene uma, obraćenja). Oni kao i on se trebaju otvoriti i služiti svim narodima. Ruši granice između muškoga i ženskoga i između Židova i pogana.
Isusov odgovor možemo promatrati i kao formalno ispravnim. On se drži “slova zakona”. Koliko puta smo bili suočeni s birokracijom koja nema osjetljivosti na konkretne potrebe. To donekle možemo razumjeti u državnoj administraciji, no kada se ljudi crkve tako ponašaju, onda se sve u nama buni. Crkva mora imati osjetljivo uho. Crkva naravno nema dovoljno resursa da svakome pomogne u materijalnom smislu, no to i nije njezino osnovno poslanje. No Crkva može odgovoriti na mnogo ozbiljnije potrebe ljudi koji trebaju “kruh života”, premda on bio i u mrvicama.
Ponizna molba
Kanaanka se mogla razočarati, mogla se uvrijediti, mogla mu je grubo uzvratiti, ali nije. Ona i dalje vjeruje u njega i njegovu pomoć. Njezin je odgovor s jedne strane odgovor očajnice ali s druge strane vrlo promišljen. Čak kao da uzima slobodu objasniti Kristu neke stvari: „ Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara.“
Prije pristupanja Stolu Gospodnjem molimo tzv. Molitvu poniznog pristupanja u kojoj, između ostaloga izgovaramo “…nismo dostojni ni mrvica ispod Stola tvoga…” Ove su riječi upravo nadahnute ovim dijalogom Isusa i žene Kanaanke.
Grčka riječ za psa je kinaria a za mrvice kirion. Ove su dvije riječi vrlo slične. Ono što je još zanimljivije, vrlo su slične i s nazivom Kirios a što znači Gospodin. No ne bilo kakav gospodin već Gospodin Bog.
“Ta žena je prepoznala u Isusu Boga i ispovijeda svoju vjeru. Čini se kao da se u svakoj riječi skriva Isus. On se približava Kanaanki više nego ona to može zamisliti. On je kruh života koji je sišao s neba, pa čak i najmanja mrvica je sa stola Gospodnjeg. To je on.” (Pater Arek Krasicki)
Čvrsta vjera i ustrajna molba donose plod
Njezina je vjera iskušana, provjerena. Nije odustala, nije posumnjala u Krista, nije se razočarala. To je prava vjera. Vjera koja se ne predaje ne posustaje i ne sumnja ako Bog ne odgovori odmah. Ona u nama proizvodi još veću ustrajnost, gorljiviji molitveni duh i duh pouzdanja u Boga i poniznosti. I zato će Isus konačno pohvaliti njezinu vjeru koja će uroditi plodom. Njezina molba i želja će biti uslišana istoga časa kada je Isus dao “zeleno svjetlo” da joj bude kako želi.
Neka nas primjer ove hrabre i ustrajne žene nadahne da i mi ne posustanemo kada nam se čini da Bog šuti ili da je grub prema nama. Neka nas ne obeshrabri kada odgovor ne dođe odmah. U poniznosti tražimo Božje lice vjerujući da njegova pomoć neke zakasniti, da će doći u pravo vrijeme i da je u konačnici naš nebeski otac pun ljubavi i milosrđa, čak i kada nam djeluje da je drugačiji.
