„.. oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta. Taj manje pokazuje ljubavi.“ (Luka 7, 47)
Isusova poruka, bit kršćanstva jest ljubav. Kršćani bi doista trebali biti narod po kojem ljubav Božja zrači u ovome svijetu. No, gledajući prošlost i sadašnjost crkve, nije uvijek bilo niti je tako. Koliko puta smo bili suočeni ne samo s netrpeljivošću unutar crkve već i s pravom mržnjom određenih članova kršćanske zajednice. Zašto nekim ljudima nedostaje ljubavi? Gdje je izvor ljubavi?
Jednom prilikom, dok je Isus boravio kod jednog farizeja, u njegov je dom došla grješnica (bludnica), prišla je Isusu, te kako kaže Riječ: „plačući poče mu suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću“ (Luka 7, 38).
Nije bilo riječi od strane ove žene. Ali je njen čin bio snažniji od svake izgovorene riječi. Bio je to čin pokajanja i čin ljubavi prema Isusu. Bio je to i čin vjere i čin praštanja. Upravo stoga što je znala kakva je i koliko joj se prašta, više je ljubila.
Isus zapravo daje odgovor na pitanje zašto neki ljudi manje ljube Boga i bližnje a neki više. Usput je ispričao priču o vjerovniku koji je imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao više drugi manje. Kako nisu mogli vratiti, vjerovnik je oprostio obojici. Isus poučava da će više ljubavi pokazati onaj kome je više oprošteno.
Kada znamo koliko nam je Bog u Kristu oprostio, kakav bismo teret nosili i što bismo bez Boga bili, u nama će stvarati osjećaj neizrecive ljubavi prema Bogu a time i prema bližnjima. Ta ljubav Božja koja nam se po praštanju očituje, nije ljubomorna. Ona želi biti podijeljena i s drugima koji trebaju istu milost kao i mi.
Praštanje je zapravo naše svakodnevno iskustvo ljubavi s Bogom. Zato je i ljubav prema njemu ona koja svakodnevno treba u nama rasti..
Gdje nema ljubavi, zapravo nema praštanja. A gdje nema praštanja nema pokajanja, nema potrebe za Bogom. Oni koji unutar kršćanske zajednice ne pokazuju ljubav prema Bogu i umjesto ljubavi prema bratu i sestri u Kristu iskazuju mržnju, to su oni kojima nije oprošteno. A nije im oprošteno samo iz jednoga razloga: oproštenje i ne traže jer ne uviđaju svoj grijeh.
Neka ovaj dan bude dan u kojem će se iznova susresti pokajanje i oproštenje. To će uroditi još većom ljubavlju prema onome koji nam prašta, koji nas toliko ljubi, kao i prema onima koji trebaju tu istu ljubav Božju u svojim životima.
Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.