Bog ne odustaje od čovjeka. Cijela povijest Staroga i Novoga zavjeta jest povijest traganja za čovjekom, pozivanja da se griješnik vrati Bogu, da se pokaje i da vrši volju Božju. Na kraju je Isus, Sin Božji, Bog u tijelu došao među nas ljude kako bi nas izgubljene “našao i spasio”.
BOG NE ODUSTAJE OD ČOVJEKA
„Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom (1 Samuelova 13, 14)
Ove je riječi izgovorio prorok Samuel Šaulu. Šaul je prekršio Božju zapovijed, njegovo je kraljevstvo zbog toga oslabilo i Bog je tražio novoga kralja. Našao ga je u Davidu, za koga Bog drži da je po „Njegovom srcu“.
Vidjeli smo u dosadašnjem razmatranju što se dogodilo s Davidom. Na kraju je ispao i veći grješnik od Šaula. Je li David ostao i nakon svega „čovjek po srcu Božjem“? Zar nisu svi Davidovi grijesi razlog da ga Bog odbaci zauvijek i pošalje u najdublji ponor pakla?
Tako bi mnogi danas samopravedni vjernici razmišljali. I na žalost, mnogi su “vrsni majstori” u opterećivanju drugih krivicom. Postavljaju se u svojim procjenama iznad Boga, svetiji od samoga Boga. Takvi, često prikrivajući svoje vlastite grijehe, prave veliku štetu onima koji se nađu u vrtlogu grijeha. Zato je ponekad dobro moliti: „Sačuvaj me Bože, svetijih od tebe“.
Bog nije odbacio Davida, kao što ni otac nije odbacio izgubljenog sina. Božja milost i njegova ljubav nije otišla od Davida, izabranika njegovog.
Raskajano srce, ponizno pokajanje, i daljnja postojanost u vršenju Božje volje, sve je to potvrda da je David i dalje ostao čovjek „po Božjem srcu“. Ni grijeh ga nije mogao udaljiti od ljubavi i milosti Božje. Upravo radi te milosti David dolazi do pokajanja i ne može više ostati u grijehu.
Vidi i ovo: Bog je pravedan i kažnjava grijeh
Da, David je činio grozne stvari i zbog toga iskusio vremenitu Božju kaznu, Bog ga je i dalje pozivao na pokajanje i promijenu života. I to se doista dogodilo u Davidovom slučaju. Ako Bog nije odustao od njega, neće niti od nas.
Vidi i ovo: Kako nas Bog poziva na obraćenje?
I ako si zaglibio u grijeh, nemoj misliti da nema nade. Nemoj misliti da se Bog udaljio zbog toga od tebe, da je digao ruke od tebe. Ne, dok god osjećaš potrebu za Njim, potrebu povratka u Očev dom, znaj da to ljubav Božja čini u tebi. Makni se od onih koji osuđuju, koji te krivicom opterećuju, samo da bi te osudili i opteretili još više. U pokajanju prihvati očev zagrljaj.
Pravi prijatelj će ti ukazati na grijeh ali će ti i pružiti ruku. Oni koji te guraju još više prema dnu, takvi nemaju evanđeoske namjere. Takvim samopravednicima je zapravo potrebna veća milost Božja nego tebi.
Vidi i ovo: Izgubljeni sin i milosrdni otac
David se udaljio od Boga ali ne i Bog od njega. Bog ne odustaje da nas vrati k sebi. Ne odustaje ni od tebe, ni od mene. Predivno je Božje milosrđe.
Na kraju će David svjedočiti:
“Taj Bog me snagom opasuje i s moga puta pogibelj uklanja, noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. Daješ mi štit svoj koji spašava, tvoja me brižljivost uzvisi. Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću…” (2 Sam 22,33-37).
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Ostale članke na temu Davidov grijeh pročitajte ovdje.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.