JESMO LI SVJESNI SVOJE GRJEŠNOSTI?

„Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grješnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni“ (1 Timoteju 1, 15-16)

U bogoslužju naše crkve, prije Euharistijske službe, kao i na početku Jutarnje i Večernje molitve, vjernici se pozivaju da u tišini ispovjede svoje grijehe pred Bogom. Poziva ih se riječima iz Prve Ivanove poslanice 1, 8-9: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine. Ako priznajemo svoje grijehe… oprostit će nam…“ Nakon tihe i zajedničke ispovijedi grijeha, služitelj upućuje riječi oproštenja (Bog je onaj koji oprašta svima onima koji se iskreno kaju za svoje grijehe), te svetopisamske riječi utjehe. Između ostalih svetopisamskih redaka, čita se i ovaj apostola Pavla gdje on navodi kako je Krist došao spasiti grješnike: “Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike.” 1 Tim 1,15

Ako smo kršćani, jesmo li bez grijeha?

U jednim svatovima sjedio sam za stolom s jednim, kako je sam tvrdio nanovorođenim kršćaninom i njegovom suprugom. Započeo je temu o grijehu među kršćanima te kako on, budući nanovorođen više ne griješi. Nisam mogao vjerovao da mi to govori. Uporno je i dalje tvrdio da nikada ne čini niti jedan grijeh.  Njegova ga je supruga sa smiješkom slušala. Uzeo sam slobodu da je upitam je li istina to što on govori. Ona se nasmijala okrenuvši glavu lijevo i desno, dakle rekla mi je: “ne”.

Božja riječ je jasna: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo…” Kršćani, iako su pozvani boriti se protiv grijeha i živjeti posvećenim životom, u ovome grješnom tijelu su i dalje grješnici. Istina, opravdani grješnici ali ipak i dalje svakoga dana trebamo Božju milost oproštenja.

Svijest o grješnosti preduvjet spoznaje Božjeg oproštenja

Svijest o vlastitoj grješnosti je preduvjet spoznaje Božjeg oproštenja, Njegove milosti, Njegove ljubavi prema nama. A spoznaja svojega stanja pred Bogom dolazi nam od spoznaje Božje svetosti. Gospodina trebamo moliti ne samo u Crkvi, već svakodnevno, da nam oprosti naše grijehe.

Pozvani preispitivati sebe a ne druge

Pokajničko srce, svjesno svoga stanja i Božjeg oproštenja, ne gleda s prijezirom na druge i ne uspoređuje grješnost drugog sa svojom „pravednošću.“ Znalo mi se dogoditi da nakon neke propovijedi čujem pojedince koji mi kažu: „Šteta što taj i taj brat ili sestra nisu danas u crkvi. To su baš trebali čuti jer imaju problem s (tim i tim) grijehom.“ No, kada stanemo pred ogledalo, mi ne vidimo druge, nego sebe, odnosno svoje mrlje, svoju prljavštinu. Tako je i kad stanemo pred „ogledalo“ Božje riječi. Mi stojimo takvi kakvi jesmo pred Svetim Bogom, i samo svjesni svoje grješnosti možemo postići i milosrđe, kako to za sebe kaže apostol Pavao.

Nismo u vlasti grijeha

Hvala Bogu za Njegovo milosrđe po kojem nismo više u vlasti grijeha. No, još uvijek smo svakodnevno podložni grijehu i zato svakodnevno potrebujemo i Njegovo milosrđe po kojem dolazi oproštenje grijeha. A oproštenja nema bez priznanja vlastite krivice, bez svakodnevne ispovijedi našega grijeha pred Bogom.

Biskup Jasmin Milić

Ispovijed grijeha  u Jutarnjoj i Večernjoj molitvi po Knjizi zajedničkih molitava:

SVEMOGUĆI, milosrdni Oče, zalutali smo i zastranili na našim putovima kao izgubljene ovce. Previše smo slijedili nakane i želje vlastitoga srca, prekršili smo tvoje svete zapovjedi, propustili ono što smo trebali učiniti, a činili ono što nismo trebali. No ti, Gospodine, smiluj nam se, poštedi one koji priznaju svoje grijehe, i obnovi one koji se kaju, prema obećanjima svojim koja si dao ljudima u Kristu Isusu Gospodinu našemu. Pomozi nam, milosrdni Oče, da nadalje živimo dobrim, pravednim i uzdržljivim životom, na slavu tvojega svetoga Imena. Amen.

 

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: pixabay.com

Odgovori