JE LI BOLJE DA NAM SUDI BOG ILI ČOVJEK? – – Razmatranje Davidovog grijeha (7. dio)

„David odgovori Gadu: Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!“ ( 2 Samuelova 24, 14)

Pročitajte prvi dio: BOŽJI JE POMAZANIK ZGRJEŠIO

Pročitajte drugi dio: OD GRIJEHA DO POKAJANJA I OPROŠTENJA

Pročitajte treći dio: ŠTO KADA NESTANE RADOSTI SPASENJA?

Pročitajte četvrti dio: ZLOČINAC KOJI TRAŽI ČISTO SRCE

Pročitajte peti dio: GRJEŠNIK KOJI TRAŽI DUH POSTOJAN

Pročitajte šesti dio: BOG NE ODUSTAJE OD ČOVJEKA PO SVOME SRCU

Započnimo ovo razmišljanje jednom šalom: Crkvenjak (domar) jedne crkve, krao je novac koji su vjernici ostavljali kao svoj prilog u Domu Božjem. Primijetio je to svećenik i jednom se prilikom sakrio iza oltara. Crkvenjak taman krene krasti, kad će svećenik dubokim i jakim glasom: „Što to radiš grješniče!“. Crkvenjak će uplašeno: „Tko je to, tko je to?“. Svećenik će istim dubokim i jakim glasom: „Bog!“. A crkvenjak će: „Uh, dobro je, ja pomislio pop“.

Pred Davidom je bila neobična ponuda od strane proroka Gada. Zbog jedne situacije, David je osjetio grižnju savjest i molio Boga da mu oprosti tu krivicu. Mogao je birati hoće li pasti pod ljudski ili božanski sud. David je već ranije prošao teško iskustvo grijeha, osjećaja krivice, ali i pokajanja i Božjeg oproštenja. On zna što znači kada ti sude ljudi a što kada Bog prašta.Svi mi imamo takva iskustva.

Ljudi znaju biti nemilosrdni i opaki. U kršćanskim krugovima, gdje bi trebao vladati Kristov duh prihvaćanja i ljubavi, praštanja i milosrđa, često je prisutna osuda i nametanje krivice. Bog, koji je svet, pravedan i suveren, ipak prema nama postupa pun ljubavi, milosrđa i praštanja, a čovjek koji je grješan i nepravedan, često nastupa s pozicije suverenog suca.

Isus nas na to upozorava kada kaže: „Nemojte suditi, da ne budete suđeni. Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.“ (Matej 7,1-2). Svima su ove riječi dobro poznate, kao i one, kada Isus kaže rulji koja je htjela kamenovati ženu preljubnicu: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!“ (Ivan 8, 7). Dakle, poznate su ove riječi, često citirane, no ipak je to lekcija koju kršćani nikako da nauče. No, kako smo to ranije rekli, razmišljajući o Davidu: osuđujući druge, ljudi često skrivaju svoje, još veće grijehe.

Milosrđe Božje je stvarno nad onima koji se kaju. No, kad Bog oprašta, onda je grijeh oprošten. Baca ga u more zaborava i, kako je to netko rekao, postavlja tablu na kojoj piše: „zabranjeno pecanje“. To je naš Bog.

To ne znači da nekome u ljubavi ne trebamo ukazati na grijeh. Budimo hrabri u tome slučaju pa podijelimo s tom osobom i vlastito iskustvo grijeha i Božjeg oproštenja koje smo primili. Zatražimo zajedno Božje milosrđe.

To naravno ne znači niti da ne trebamo dići svoj glas protiv zlih događanja u društvu. No, i u tome trebamo potvrditi svojim primjerom da iza nas ne stoje samo riječi.

Ali svako osuđivanje koje ima za cilj nametanje krivnje, osude, odbacivanja i prijetnje vječnom kaznom, bez ljubavi i Božjeg milosrđa, miljama je daleko od onoga što Bog želi da činimo.

Možda si i ti ovih dana suočen s osudama drugih. Dođi Gospodinu u pokajanju jer je veliko Njegovo milosrđe. A za one koji to ne razumiju, moli.

Biskup Jasmin Milić

 

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: Pixabay

Odgovori