Prvo pitanje i odgovor u Katekizmu novoga grada glase:

Što je naša jedina nada u životu i u smrti?

Da ne pripadamo sebi, nego da dušom i tijelom, u životu i u smrti, pripadamo Bogu i našem Spasitelju Isusu Kristu.

Ove su riječi nadahnute prvim pitanjem i odgovoromHeidelberškoga katekizma. 

Evo što o tome govori reformator Jean Calvin:

Dakle, budući da ne pripadamo sebi nego Gospodinu, jasno nam je koju to zabludu trebamo izbjegavati, te u kojem nam je smjeru usmjeriti naša životna stremljenja. Ne pripadamo sebi: nemojmo stoga dozvoliti da nam naš (prirodni) razum i volja poljuljaju naše (Bogom dane) planove i djela. Ne pripadamo sebi: nemojmo stoga postavljati kao svoj cilj ono što je (samo) na našu (vlastitu) korist… Ne pripadamo sebi: koliko god je u našoj moći, zaboravimo na sebe i na sve što nam pripada.  Naprotiv, pripadamo Bogu: hajdemo stoga živjeti za njega i umrijeti za njega. Pripadamo Bogu: neka njegova mudrost i volja vode sva naša djela. Pripadamo Bogu: neka svaki dio našega života zato teži k njemu kao našem jedinom pravednom cilju. Jer, koliko li je postigao čovjek koji je naučio da ne pripada sebi, pa je zato dokinuo vlast vlastitom razboru kako bi ga mogao podložiti Bogu! Zbilja, primanje savjeta od naših vlastitih interesa je bolest koja nas najučinkovitije vodi k uništenju, ali isto tako se jedina nada spasenja nalazi u ovome: da ne umišljamo da smo mudri i ne oslanjamo se na sebe, nego da slijedimo jedino Gospodina.

Preuzeto iz knjige Institutes of the Christian Religion, urednik John T. McNeill, preveo na engleski Ford Lewis Battles, Library of Christian Classics (Philadelphia: Westminster, 1960), III.VII.I., 690.

Izvor: Pobožnost