“…Današnji je dan pun dobrih vijesti a mi šutimo. Ako dočekamo jutro, bit ćemo krivi. Zato pođimo! Javimo dvoru novost“ 2 Kraljevima 7, 9
Samarija je opkoljena od strane aramejske vojske. Kako je to bivalo u takvim situacijama, zavladala je i velika glad. Beznađe je zahvatilo dvor kao i sve stanovnike opkoljenoga grada. U takvom, razumljivom raspoloženju onih koji nisu vidjeli rješenje i izlaz iz ove situacije, progovara prorok Elizej: „Čuj riječ Jahvinu. Ovako veli Jahve: Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenoga brašna za šekel.“ (2 Kraljevima 7,1). Drugim riječima, nagoviješta kraj gladi i slobodu grada. Naviješta dakle dobru vijest. Prisjetimo se da su proroci Govorili Riječ Božju. I Elizej započinje ovo proroštvo riječima: „Čuj riječ Jahvinu, ovako veli Jahve…“
Ali kako to biva, odmah slijedi i pesimizam, nevjerica odnosno, u našem vjerničkom kontekstu, nepovjerenje u Boga, u Božju Riječ. Dvorjanin, blizak kralju, progovara: „I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti“ (2 Kraljevima 7,2).
Koliko se puta u našem životu osjećamo nemoćni, poraženi, bez nade? Čini nam se kao da smo opkoljeni nevoljom i da nigdje nema izlaza. A tu gdje jesmo, osjećamo se zarobljeni čvrstim zidovima koji ne stvaraju osjećaj sigurnosti već iščekivanja konačnog kraha. Puno je onih koji su i gladni i žedni u fizičkom smislu, ali još više onih čija je duša prazna, gladna. Gladna dobre vijesti, utjehe, mira, radosti, oslobođenja od ropstva svega onoga što nam dušu zarobljava.
Bog ne želi da ostanemo u takvom stanju. On nam donosi Dobru vijest. Dao nam je svoju Riječ punu obećanja. Na nama je da mu vjerujemo da se na njegova obećanja oslonimo.
Ali, ne izgledaju li nam ta obećanja tako nestvarno u okolnostima u kojima jesmo? Bog je po proroku Elizeju donio dobru vijest, ali okolnosti su prevladale kod dvorjanina. On vidi sadašnji trenutak i u tom trenutku ostaje. Ne vidi sutrašnji dan, ne vidi ispunjenje Božje riječi.
Što se dešavalo izvan grada? Tamo su se nalazili neki gubavci. Oni su odlučili krenuti u rizik. Ionako će umrijeti, misle, pa bolje da odu u aramejski tabor. Ako dobiju hranu, živjet će, ako ne i onako će umrijeti. No, kad su tamo došli, našli su tabor prazan. Bog je na čudnovat način zaplašio aramejsku vojsku, tako da su se svi razbježali (2 Kraljevima 7, 3-8).
Dok su Samarijanci i dalje gladovali i mislili da su opkoljeni, gubavci su se častili.
Jesi li među onima koji ostaju zarobljeni zidovima problema, koji ostaju duhovno gladni, u kojima prevladava beznađe? Uzdigni svoj pogled prema gore. Da, Gospodin je otvorio Nebo. I izvan zidina koji te pokušavaju zarobiti, izgladnjeti i usmrtiti zapravo je sloboda.
Gubavci su na kraju odnijeli dobru vijest i dvoru. Da nije bilo te dobre vijesti, Samarjanci bi ostali u svojim zidovima i možda pomrli od gladi, ne znajući da je grad zapravo slobodan.
Iskoračimo danas u slobodu. Ne dopustimo da nas išta zarobi. Bog nam je nebo otvorio i svaki nebeski blagoslov nam dao.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.