Pred nama je tekst u kojem je Isus nazvao Petra Sotonom.
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Matej 16, 21-27
Jednom prilikom Isus je upitao svoje učenike što ljudi govore o njemu. Učenici su mu odgovorili što se priča: jedni govore da je Ivan Krstitelj, drugi Ilija ili Jeremija ili pak jedan od proroka. Na pitanje: „A što vi kažete?“ Petar mu odgovara“Ti si Krist – pomazanik, Sin Boga živoga“. Zbog ove ispovijedi vjere, Isus je pohvalio Petra i daje mu ono što je namijenio za sve apostole, za cijelu Crkvu – ključeve Kraljevstva nebeskoga te vlast otpuštanja i zadržavanja grijeha.
VIDI: Tko je Krist za nas osobno?
Nedugo zatim, Isus govori apostolima o onome što ga čeka. Treba poći u Jeruzalem, ali ne da zasjedne na prijestol već da puno pretrpi od starješina, glavara svećenički i pismoznanaca, da bude ubijen te da uskrsne treći dan.
Ovaj govor apostoli nisu željeli čuti. Zapravo, on ga završava jednom slavnom i pobjedonosnom činjenicom – uskrsnut će, ali učenici kao da to nisu čuli. Oni su se fokusirali na sve ono ispred rečeno. A to se nikako nije uklapalo u njihovu sliku o Mesiji. Petar ga je ispovjedio kao Mesiju i on se treba i ponašati kao Mesija, ali sukladno njihovoj slici Mesije. U njihovom shvaćanju nema mjesta patnji i stradanju već oslobođenju, pobjedi i vladavini.
I opet, u ime svih apostola Petar reagira. Ljudi poput Petra bivaju prvi pohvaljeni ali i prvi podnesu sankcije zbog svojih reakcija. Koliko puta ljudi jednako o nečemu misle, ali se samo pojedinci nađu da to glasno kažu. Vjerujem da su vam poznate takve situacije, posebno ako ste upravo vi bili ti koji ste se izložili kada su se drugi povukli.
Isus nazvao Petra sotonom jer mu prenosi volju sotone
Petar poziva Isusa sa strane. Kao da se na trenutak postavio iznad njega, želeći mu objasniti neke stvari koje Isus, po Petrovu shvaćanju, ipak ne razumije: „Bože sačuvaj, Gospodine. Ne, to se tebi ne smije dogoditi.“ – govori mu Petar. Petar je pomalo i sebičan (vjerojatno kao i drugi apostoli) jer se plaši i za svoju vlastitu sudbinu. I to će se pokazati kada se ovo Isusovo predskazanje bude ispunilo. Razočaran, Petar se vratio svome poslu i negirao da je poznavao Krista.
Iako je Petar ovdje izgledao zaštitnički (sjetimo se kako je izvukao mač prilikom Isusovog uhićenja i vojniku odrezao uho), Isusa su ove riječi ipak razljutile i reagira onako kako je mnogima teško da zamisle Isusa: „Nosi se od mene sotono!“
Možemo sada špekulirati je li Isus Petra nazvao sotonom ili je Petar bio opsjednut pa je Isus tjerao Sotonu iz njega. Osobno smatram da je baš Petra Isus nazvao sotonom. Isus je, iako Bog, bio i pravi čovjek i nerijetko reagira kao čovjek. Kao čovjek zna biti razočaran, ljut pa i zapravo gnjevan. I ovdje je Isus ljut na Petra jer je Petar izgovorio ono što Sotona želi Isusu.
Sotona nije želio da Isus završi na križu
Nije li ovo čudna izjava? Pa zar Sotona nije želio da se Isus muči, strada i bude osuđen na najtežu smrtnu kaznu koja je rezultirala strašnom i okrutnom agonijom i smrću? Ne, Sotona je to želio spriječiti. On je Isusu želio „sve najbolje“. Sjetimo se kušnje u pustinji. Želio mu je da se nasiti, želio mu je dati sva kraljevstva ovoga svijeta. Sotonin cilj je bio da na sve moguće načine spriječi Kristovu žrtvu na križu. I Petar sada govori u korist tog Sotonskog plana. I zato je Isus ljut na njega i naziva ga Sotonom.
Isto tako i mi možemo biti suradnici Sotone kada sumnjamo u Božje djelo, odnosno kada radimo na tome da spriječimo Božje djelo u životima drugih ili u našem životu. Naravno, da mi u konačnici ne možemo spriječiti Božje naume, jer On će naći načina da ih ostvari, no kada sumnjamo u njih, ili još gore, radimo aktivno protiv njih bilo u našem životu ili životima drugih, na strani smo Sotone pa bi se ove riječi mogle odnositi i na nas.
Sotona se bori za naš um
Ustajemo protiv Božjih nauma kada nam nije na umu ono što dolazi od Boga. Isus će u nastavku reći Petru: „Jer ti nije na umu što je Božje, nego što je ljudsko“ (Marko 8,33).
Mi se često znamo pitati koja je razlika između onoga što je od Sotone a što je od ljudskoga uma. Kada kažemo da je nešto od čovjeka, zapravo želimo ublažiti određena razmišljanja, stavove, da ako nije od Boga, ne mora biti ni od vraga, nego je nešto i od čovjeka.
No, um je područje koje Sotona želi zauzeti za sebe, i bori se za tu poziciju vrlo snažno. Danas je ljudski um izložen vise nego ikada informacijama koje mu donose zabrinutost, strah, beznađe. Um nam je bombardiran sa svih strana, od različitih medija kao i od ljudi koji su također opterećeni svime onime što se zbiva oko nas. Ova situacija s pandemijom u kojoj se našao cijeli svijet to nam svakodnevno potvrđuje.
I kada Sotona zavlada našim umom, vrlo lako zaboravljamo uočavati što je volja Božja, zaboravljamo na njegova obećanja. Umjesto sigurnosti, oslanjanja na Boga i potpunog povjerenja u njega, našim će umom zavladati nesigurnost, strah i Božja obećanja će nam izgledati daleko pa čak i nestvarno.
Sotona nam želi pomračiti um: “Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja.“ (2. Korinćanima 4,4).
Dakle, kada našim umom zavladaju takve misli koje dovode u pitanje istinitost Božje riječi, Božjih obećanja, Bože naume za naš život i život drugih, tada smo stali na stranu Sotone.
Bog treba vladati našim umom
Nije dakako samo Sotona zainteresiran za naš um. Bog je onaj koji ga u potpunosti želi za sebe. O tome nam govori apostol Pavao: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12,2). Za razliku od Sotone koji je neprijatelj čovjekov, koji čovjeku ne želi dobro nego propast, Bog želi vladati našim umom jer nam želi dobro.
Njegova je volja za nas je dobro za nas.Njegovi naumi za nas su dobri. O tome nam Bog po proroku Jeremiji poručuje: „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29,11).
Dok je Petar svjedočio ispravnu vjeru o Kristu, bio je na strani Božjoj. Isus mu je tada rekao: “Blago tebi…” Sada kada želi odgovoriti Isusa od plana spasenja, na strani je Sotone. Isus ga je nazvao sotonom.
Naš pogled na Krista, na njegova obećanja govore zapravo na čijoj smo strani. Dao Gospodin da smo svi na strani pobjednika – Krista Gospodina.
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Trebamo vašu pomoć
Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com
Naslovna fotografija: pinterest.com