TKO NAM MOŽE PONUDITI VIŠE OD ISUSA?

„Gospodine, komu ćemo otići?… Ti imaš riječ vječnoga života.“ Ivan 6, 69

Koliko puta smo kao djeca svojim roditeljima, kada nam nešto, što smo tražili nisu dali, rekli: „Nikad mi ne daš“.. Jesmo li to, ako smo roditelji, čuli od vlastite djece? Djeci nije zamjeriti, no, nismo li i mi odrasli takvi. Pomogli smo nebrojeno puta svojim bližnjima, no kada iz nekog razloga to nismo više u stanju učiniti, oni se razočaraju u nas. Zna se dogoditi da njihovo ponašanje prema nama postane neprijateljsko.

Takvi smo mi i prema Bogu. Šesto poglavlje Ivanova evanđelja govori nam o čudesnom hranjenju 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribice. Veliko je to čudo bilo. Isus ga nije učinio kako bi se manifestirao kao čudotvorac poput čarobnjaka koji može čarobnom palicom stvarati materijalne stvari. Ovim čudom Isus je pokazao brigu za čovjeka u potrebi.

No, mnogi koji su slušali Isusa i tražili ga, bili su okrenuti samo sebi. Nije im Isus kao Isus bio toliko bitan već su ga željeli samo kako bi nešto dobili od njega.

Isus im govori o većim vrijednostima od svakodnevnog kruha. On im govori o sebi kao o kruhu života. On je onaj koji može ispuniti prazninu naše duše, dati nam mir koji je iznad svakog razumijevanja, utažiti našu duhovnu glad, ugasiti našu duhovnu žeđ.

Njegovi slušatelji to ne razumiju. Oni žele sada i odmah. Došlo su se nasititi, došli su po besplatni doručak. A on im želi puno više dati. On im nudi SEBE!

Danas je svijet pun površnih ljudi koji teže za malim, prolaznim stvarima, koji i Boga u tu svrhu žele – da ispunjava njihove potrebe, ali Boga kao Boga ne žele. „Daj nam Bože zlata i srebra, daj nam sve što nam duša želi, pa ćemo te slaviti i hvaliti“, molitva je mnogih.

U jednoj staroj liturgijskoj himni koja se izgovara u mnogim crkvama, između ostaloga govorimo zašto Gospodinu trebamo zahvaljivati: „Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje“. Ako ne znaš zašto trebaš Bogu biti zahvalan, evo odgovora, radi Njega samoga. A kada imaš Njega, imaš doista sve.

Ne shvaćajući o čemu Isus govori, mnogi odlaze od Njega. Isus se u tome trenutku okreće svojim učenicima i pita ih: „Zar ćete i vi otići“. A Šimun Petar odgovara: „Pa kuda Gospodine, kad ti imaš riječi vječnoga života“.

Što mi  tražimo od Isusa? Koja su naša očekivanja od njega? Jesmo li spremili listu molbi i obećali Bogu: „ispuni mi to Gospode, i ja ću te slaviti“, ili ga slavimo radi Njega, radi Njegove velike slave? Kada ga na takav način proslavimo, sve ostalo će s Njim doći više nego i što znamo moliti.

Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Odgovori