„A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu…“ (1 Petrova 2,9)

Vjerujem da je mnogima poznata pjesma „Divna milost“ (Amazing Grace). Napisao ju je anglikanski svećenik, John Newton i objavio 1779. godine. Ta pjesma je nastala kao osobno svjedočanstvo čovjeka koji je doista osjetio Božji unutarnji poziv. Tom pozivu se nije mogao oduprijeti. Prije nego je postao svećenik bio je član parlamenta, robovlasnik i jedan od najgorih trgovaca robljem. No, kada je čuo Kristov unutarnji glas, izjavio je:

Znam dvije stvari u mom životu: ja sam veliki grješnik, a Krist je veliki Spasitelj.

Gledajući unazad u svoj život koji je bio život sljepila, John svjedoči u svojoj pjesmi: “Bijah slijep ali sada vidim”.

Čuti Kristov neodoljivi poziv koji nas, kako kaže Petar “pozva k divnom svjetlu svojemu” najveća je privilegija koju možemo u ovome životu imati. Bog istina poziva, svojim općim pozivom sve ljude ali svi znamo da propovijedanje evanđelja ne rezultira time da svi private poruku evanđelja. Samo onaj unutarnji glas, unutarnji poziv, kojega mi u reformiranoj teologiji nazivamo djelotvorni poziv, dovodi do odaziva grješnika svome Spasitelju. Zašto? Zato što on grješnika uvjerava u predivnu milost Božju koja “čudno pokriva sav naš grijeh”, predivnu milost koja je tako neodoljiva, milost koja daje “radost srcu našem” i koja nas domu vječnom vodi”.

To što smo pozvani biti djeca Božja jest milost, jest privilegija. Isus kaže da nitko ne može doći k njemu “… ako ga ne privuče Otac” (Ivan 6,44). Samo je milost Božja ta da smo čuli Njegov poziv.

Znajući ovu predivnu istinu, zahvaljujmo našim životima Bogu za Njegov izbor (Petar kaže da smo izabrani rod) i naviještajmo silna djela Onoga koji nas je pozvao iz tame u svjetlo.

Photo by Luis Quintero from Pexels