»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. 17Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.« »Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.« »Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« Matej 18, 15-19
Nažalost, ljudi često dolaze u međusobna nerazumijevanja. I u Crkvi, među vjernicima to nije rijetka pojava: “Mi, ljudi, jako smo ranjivi. To je taj ljudski čimbenik u Crkvi. Slabost i grješnost govore u nama tko smo i što trebamo, odnosno koga trebamo. Samo Isus može iscijeliti naše duhovne rane. Sotona iskorištava svaki trenutak kako bi članovima okupljenima u Isusovo ime nametnuo nadmetanje, zavist, ogovaranje, uništavanje, osuđivanje i nepovjerenje. On želi razbiti Kristovo tijelo – Crkvu.” (Pater Arek Krasicki).
Poznati ulomak o “disciplinskom postupku” kojega Isus izgovara u Mateju 18, 15-19, nema za cilj da nametne neku strogoću u kada je u pitanju rješavanje određenih konflikata s našim bližnjima. Naprotiv, Isus želi da i taj proces učinimo s ljubavlju, da s ljubavlju zadobijemo brata ili sestru. Ako pristupimo sa stavom: “Sad ću ja njega naučiti pameti, sad će me čuti, sve ću mu u lice reći”, dakle napadački u rješavanju međuljudskih odnosa, mala je vjerojatnost da ćemo “dobiti” našeg brata ili sestru, odnosno da ćemo razrješiti određene mešusobne konflikte. Isus nas upućuje na tri koraka: nasamo, s dvojicom ili trojicom i s crkvom i za sva ta tri koraka važno je pristupati s ljubavlju.
Upravo zato Isus završava ovaj govor riječima: »Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« da bi smo shvatili važnost molitve i zajedništva u rješavanju konflikta.
Isto vrijedi kada crkva nastupa u ulozi “čuvara ključeva” odnosno discipliniranja vjernika. Kao što Bog nas disciplinira iz ljubavi (poput pravih zemaljskih roditelja) tako i Crkva treba pristupati svojim najslabijim članovima, kako bi ih vratila na pravi put.
VIDI: TKO JE KRIST ZA NAS I ŠTO SU KLJUČEVI KRALJEVSTVA NEBESKOGA?
Naravno da nećemo uvijek uspijeti u pokušaju popravljanja međuljudskih odnosa, pa nam zato apostol Pavao poručuje: “Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!” Rimljanima 12, 18. Dakle, sa svoje strane učinimo sve da budemo u miru sa svima i da u ljubavi razrješimo sve narušene odnose.
Više o tome pogledajte u priloženoj propovijedi:
Naslovna: churchofjesuschrist.org