Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. Izaja 55, 6-9

Knjiga proroka Izaije s pravom je nazvana evanđeljem po Izaiji. Ne samo zbog toga što ukazuje na Krista kao dolazećeg mesiju, već i zbog snažne poruke obraćenja, pokajanja, povratka na put Gospodnji. U knjizi proroka Izaije Bog se otkriva kao onaj kome je stalo do čovjeka, do njegovog obraćenja. Bog se otkriva kao onaj koji ljubi čovjeka, koji ga hrabri, koji mu govori: Ne boj se, moj si“.

U 55 poglavlju Bog otkriva sebe kao onoga koji svoje spasenje daje zabadava. Sve što čovjek treba učiniti jest poslušati Boga, k njemu doći, njegovu riječ vjerovati, njegov savez prihvatiti. Kada se u ovome poglavlju govori o savezu, najavljuje se da će k tom savezu biti pozvani narodi i koji ne poznaju Boga koji se objavio Izraelu. Mnogi će „pohrliti“ k Bogu radi „sveca Izraelova“ (Izaija 55,5) dakle radi Mesije – Krista koji će otvoriti vrata Kraljevstva Božjega svim narodima. Bog je dakle i nas imao u vidu kada je ove riječi objavljivao.
Bog se nudi. Nudi sebe, svoju ljubav, svoje milosrđe i praštanje, nudi savez s nama. No, da bismo sve to zadobili, moramo odgovoriti na njegov poziv, na njegovu ponudu.

Zato će Gospodin pozvati da ga tražimo „dok ga možemo naći i dok je blizu“. To ne znači da bi naše traganje bilo uspješno ako Bog već nešto nije učinio sa svoje strane. Pavao će reći da nema ni jednoga koji Boga traži: „nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio.” (Rimljanima 3,11). Time zapravo želi naglasiti da inicijativa nije naša nego Božja. On je onaj koji nas traži, koji nas poziva, koji se nama nudi. On je sišao k nama (o čemu Izaija proročki govori) kao Emanuel – Bog s nama, da bi mogao biti spoznatljiv, nađen, prihvaćen. Došao nam je blizu, i ostao u našoj blizini.
No naglasak na riječima da ga tražimo dok se može naći i dok je blizu je upozoravajući. Neće uvijek biti tako. Isus će u nekoliko svojih prispodoba upozoriti na kraj vremena milosti. U priči o pet mudrih i pet ludih djevica upozorava da će se vrata svadbene svečanosti zatvoriti za lude. Upozorava također na činjenicu da će biti puno pozvanih na gozbu ali malo odabranih i sl.

Da bi se iskusila Božja milost, potrebno je obraćenje, promjena života, promjena smjera. Nije dovoljno da nam Bog ponudi svoje milosrđe.
Potrebno je ostaviti putove i naume koji se protive onima koji dolaze od Boga. I upravo ovdje dolazimo do veoma važne točke iskrenoga i predanoga služenja Bogu.

Danas više nego ikada ljudi naglašavaju svoj stav, svoja razmišljanja, svoje putove. I žele Boga prilagoditi svojim stavovima a ne da svoje stavove prilagode objavljenoj Božjoj riječi odnosno njegovoj volji.

Čitao sam jednu zanimljivu knjigu pod naslovom: „Bog govori, ali ja mislim.“ I takva su razmišljanja iznjedrila liberalnu teologiju i liberalnu praksu.

Naravno da Bog želi da koristimo svoj razum i da dobro upravljamo s njime. Razum je dar od Boga. I razumom (umom) smo pozvani njega ljubiti. No, kada koristimo razum za mudrovanje da bi smo se suprotstavili Bogu odnosno njegovoj objavljenoj volji, onda su to znaci nepokajane (neobraćene) osobe. Mudrovanja znaju biti i te kako manipulativna. To nam je poznato iz nekih naših odnosa s drugima kada nam pokušavaju opravdati neke svoje postupke na nekakav racionalan, razuman način. Možda smo i sami takvi prema drugima. Takva manipulativa mudrovanja su nažalost prisutna i kod nekih tzv. vjernika koji manipuliraju razumom i Biblijom da bi opravdali postupke koji su u suprotnosti s Božjom riječju.

Gdje su nam objavljeni Božji putovi, odnosno njegovi naumi? U njegovoj Svetoj Riječi – Bibliji. I zato, koliko god nam to zvučalo prestrogo, o nekim pitanjima nema mjesta „našim mislima“.

Čut ćemo tvrdnje poput ove: „Da, Biblija govori da je brak ustanova muškarca i žene, ali živimo u 21. stoljeću pa su se razmišljanja i stavovi promijenili.“  Jesu, ali Božja riječ nije. Bog se ne mijenja i ne prilagođava. Upravo suprotno. Cijela Biblija je poruka čovjeku da se promijeni i prilagodi Božjojoj volji. Dakle, obraćenje i dolazak Bogu čvrsto je povezano s prihvaćanjem objavljenje Božje volje u njegovoj Riječi.

No, iz ovih riječi možemo izvući još jedu važnu primjenu za naš svakodnevni život. Naše misli su često od ranoga jutra opterećene različitim brigama. Koliko puta smo doživjeli da ne možemo spavati od brige i da nam se misli vrte u glavi stvarajući košmar. Možda smo ih pokušali skrenuti s briga na nešto drugo ali nije išlo. Kamo god da smo ih usmjerili, one su se vraćale na razlog naše zabrinutosti. Zato nas Božja riječ poziva da svu svoju brigu predamo Njemu (1 Pt 5,7). Naši puti rješavanja određenih problema i naše misli koje su opterećene time često su pune straha, nevjere, neizvjesnosti što je suprotno onome što Bog ima za nas.

VIDI I OVO: JESU LI TI MISLI PREVIŠE OPTEREĆENE BRIGAMA?

Kada se doista s povjerenjem prepustimo u Božje ruke, tada mu i vjerujemo da on zna što radi. Bog će nas voditi na njegovu putu i ostvarit će svoje naume s nama. A njegove misli o nama, njegovi naumi su uvijek dobri za nas, kako nam Bog govori po proroku Jeremiji:

Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Jeremija 29, 11

Neka nas Bog blagoslovi po svojoj svetoj Riječi. Amen.