„Večera Gospodnja (Euharistija) nije samo znak međusobne ljubavi kršćana, već sakrament našeg otkupljenja smrću Kristovom. Tako je Večera Gospodnja za one koji je dostojno i pobožno primaju kruh kojeg lomimo – zajedništvo tijela Kristovog, i posvećeni kalež – zajedništvo krvi Kristove. Transsupstancijacija ili preobražaj supstancije kruha i vina u Euharistiji ne može se dokazati u Svetom Pismu, već je u suprotnosti s jasnim riječima Svetog Pisma, izvrće prirodu sakramenta, a do sad je dala povoda raznim praznovjerjima. Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Euharistiji prima i blaguje.“ (Trideset i devet članaka vjere, čl. 28.).
U navedenom članku vjere nalazimo tri aspekta Večere Gospodnje:
- Večera Gospodnja je znak kršćanske ljubavi. Socijalni aspekt Večere Gospodnje nalazimo u i 1. Kor 10,17.
- Večera Gospodnja je sakrament našega otkupljenja po Kristovoj smrti. Ona je vidljivi znak odnosno simbol Kalvarije. Ona nam na jednostavan način govori o otajstvu Kristove ljubavi. Ono što u Riječi slušamo, u sakramentu euharistije gledamo.
- Večera Gospodnja je znak milosti. Tu milost primaju samo oni koji dostojno i pobožno primaju kruh i kalež. Sukladno članku 25 (Trideset i devet članaka vjere), „Sakramenti imaju spasonosnu snagu ili djelovanje samo kod onih koji ih dostojno primaju“.
W.H. GRIFFITH THOMAS
Izvor: The Principles of Theology, An Introduction To the Thirthy Nine Articles, Philadelphia: Philadelphia Theological Seminary, 1996., str. 394.
Foto: Unsplash