glory to god book

ZAŠTO DA BUDEM KRŠĆANIN KADA SU U CRKVI UGLAVNOM LICEMJERI?

Najčešća isprika ljudi koji odbacuju kršćanstvo je da crkva ima mnogo licemjera, kako u prošlosti tako i danas. Ljudi vole naglašavati povijesne zablude crkve učinjene u Kristovo ime, kao što je bila inkvizicija, suženje vješticama i progonstva.

Ima i danas slučajeva da propovjednika, đakona ili crkvenog vođu zateknu pijanoga, u preljubu ili u nekim drugim nedostojnim djelima, kao i u nedosljednosti onoga što propovijedaju. To navodi mnoge da kažu: Ako je to kršćanstvo, tada s time ne želim imati nikakva posla.

Moramo priznati da je u crkvi bilo licemjera, a od toga nismo ni danas slobodni. Licemjer je čovjek koji pokazuje lažno lice. Govori jedno, a čini drugo.

Ali, samo zato što se u crkvi nalaze licemjeri, ne znači da su svi kršćani licemjeri. Jer se u crkvi može, osim licemjera naći mnogo više onih koji žive dosljedno učenju Isusa Krista.

Važno je ne pobrkati licemjerje i grijeh. Svi kršćani su grešni, ali nisu svi kršćani licemjeri. Krivo je misliti da kršćanin ne griješi. Istina je da onaj koji se naziva kršćaninom priznaje da je grešnik (1 Iv 1,5-2,2).

Svi su vjernici, uključujući i svećenike pogrešiva ljudska bića koja su sklona svakovrsnomu grijehu. Samo zato što netko nije savršen ne znači da je lažan. Važno je istaknuti razliku između tih krajnosti. Pogreške vjernika ne umanjuju istinu. Isus Krist je oštro korio ljude koji su počinili grijeh licemjerja, posebno vjerske vođe onoga doba. Izrekao im je izravnu osudu: Jao vama književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga, vi sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate ni da uđu oni koji bi htjeli. Jao vama književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji obilazite more i kopno da učinite jednoga istovjernikom, a kada to postane, učinite ga sinom paklenim dvaput gorim od sebe. (Matej 23,13-15).

Ljudi mogu postati propovjednici ili misijski radnici iz potpuno krivih razloga i pobuda, ili činiti kompromise, a Biblija kaže da tako griješe. Kršćanstvo ne stoji ili pada na temelju onoga što su kršćani radili u povijesti ili čine danas. Kršćanstvo stoji ili pada u osobi Isusa Krista, a Isus nije bio licemjer. Živio je dosljedno onomu što je naučavao, a na kraju svoga života pozvao je sve one koji su tri godine danonoćno s njim živjeli da mu ukažu na bilo kakvo licemjerje koje bi mu se moglo pripisati.

Učenici nisu prozborili ni riječi jer nisu mogli ukazati ni na jedan čin licemjerja. Budući da kršćanstvo ovisi o Isusu, nemoguće je obezvrijediti kršćansku vjeru ističući strahote u ime kršćanstva.

Nevjernik ne može naći ispriku za svoje nevjerovanje samo zato jer ima onih koji se samo pretvaraju da su kršćani. Licemjeri kršćani se ne mogu opravdati što su takvi, što nisu savršeni, jer licemjerje ostavlja na čovjeka strahovite posljedice.

Ljudi mogu tvrditi da je kršćanstvo najbolja vjera, a ipak žive nedosljednim životom, ali to ne znači da kršćanstvo ne vrijedi i da nije istinito.

Izvor: Josh McDowell i Don Stewart, ”Odgovori na teška pitanja”

Odgovori