Učenje reformatora definira se u tzv. pet sola (lat. samo). Iako ih sustavno nalazimo kao takve definirane tek u 20. stoljeću, ovih pet principa su nastali na temelju učenja reformatora.

Sola Scriptura 

(Lat. Samo Pismo) znači da je Biblija vrhovni i konačni autoritet po pitanju vjere i prakse kršćana. To ne znači da se ne cijene i drugi autoriteti, poput rane kršćanske predaje, no sve mora biti podložno Pismu i Pismo mora biti konačni autoritet. 2 Tim 3, 16-17

Sola Gratia 

(Lat. Samo milost) znači da se spasenje može zadobiti jedino i isključivo Božjom milošću na temelju Kristovih zasluga. Ono je dar Božji a ne naša zasluga. Efežanima 1,7

Sola Fide

(Lat. Samo vjera) znači da se pred Bogom ne možemo opravdati djelima niti vršenjem zakona već samo vjerom. Biblijska vjera jest potpuno povjerenje i pouzdanje u Boga, a i ona je kao takva dar Božji a ne naše djelo. Efežanima 2,8-9.

Solus Christus 

(Lat. Samo Krist) znači da je Isus jedini Spasitelj i jedini posrednik između Boga i ljudi. Ivan 14,6; Djela 4, 11-12

Soli Deo Gloria 

(Lat. Samo Bogu slava) znači da Bogu pripada sva slava, kako za naše spasenje tako i za sve drugo čime se susrećemo u životu. I u dobru i u zlu Bogu treba dati slavu. Otkrivenje 4,11

Kod preuzimanja obavezno navesti link