I kad tuguješ ne gubi pouzdanje u Boga

“Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika” Tužaljke 3, 22-23.

Godine 587. Prije Krista Jeruzalem je pao. Grad je razoren, njegovi su stanovnici u izgnanstvu. Autor (po nekima Jeremija, po drugima netko nepoznat), tuguje, žali nad sudbinom grada, njegovih stanovnika i nad svojom vlastitom.

Propovjednik nam u svojoj knjizi kaže kako sve ima svoje vrijeme, pa i vrijeme “plača” i “tugovanja”. Bilo bi suludo očekivati da u vrijeme teških trenutaka skačemo od veselja. Nismo toliko jaki. I Isus, čuvši za smrt svoga prijatelja Lazara je zaplakao.

No, trebamo li trajno ostati u takvom stanju? Ako postanemo beznadni, bez vjere u bolje “jutro”, takve teške okolnosti će preuzeti totalnu kontrolu nama i potpuno upravljati svakim segmentom našega života. Ne ćemo vidjeti ništa dobro u sebi, u bližnjem, u budućnosti. Život će se pretvoriti u trajnu žalost i samosažaljenje odnosno pogubnu depresiju.

Autor Tužaljki plače i tuguje, ali u svemu tome on svjedoči i nadu. On ispovijeda Božju dobrotu i milosrđe.

Dobrota Gospodnja nije nestala.

Nekada nemamo odgovor na sva pitanja, na sve okolnosti koje nas snalaze. Ali, iz svoga vlastitoga iskustva znam da pouzdanje u Njega rađa plodom. Bog je, kako smo jučer, razmišljajući o Jobu čuli “izbavitelj, osloboditelj”.

Milosrđe njegovo nije presušilo.

Koliko nam Bog prašta? Puno! Dokle će nam Bog praštati? Sve dok se za svoje grijehe iskreno kajemo. Njegovo je milosrđe nepresušno.

Oni (dobrota i milost) se obnavljaju svako jutro!

Psalmist u 23 psalmu kliče: “Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga”. Kako je ovo velika istina! Oni koji su je iskusili razumiju o čemu govorim.

Možda su i tvoje okolnosti teške, i s pravom tuguješ. No, nezaboravi. Bog je onaj koji ima kontrolu nad njima. “Ne odbacuje dovijeka”

Sutra je novi je dan. Nova je prilika, svanut ‘e novo jutro Njegova milosrđa. Osloni se na Njegovu dobrotu milosrđe.

Ako znaš, zapjevaj onu staru duhovnu pjesmu:

Vjernost je velika, tvoja moj Gospode,
Svakoga jutra je milost nova. Sve što ja trebam gle,
Rukom svom daješ. Vjernost je velika k meni tvoja!